ANDREIS, Petar

traži dalje ...

ANDREIS, Petar (Andrejčić, Andrejević, Andrijević, Andronicus), posljednji naslovni otočki biskup (Trogir, druga pol. XV st. — Rim?, oko 1530). Potomak je poznate trogirske obitelji Andreis i sinovac Vinka, također otočkog biskupa. Studirao je u Italiji, a neko vrijeme živio u Rimu, gdje je stekao prijateljstvo i naklonost kardinala Lorenza Campeggija, koji ga je nazivao svojim stalnim sustolnikom (commensalis). Na njegovu preporuku i zauzimanjem strica Vinka papa Lav X imenovao ga je 1521. biskupom u Otočcu. Vjerojatno zbog male biskupijske nadarbine i nastojanja senjskih biskupa da vrate Otočku biskupiju u svoju nadležnost, A. se nije žurio isposlovati od papinske kancelarije apostolsko pismo te je stoga izgubio pravo na biskupiju. Čini se da iz Rima nije ni pošao u Otočac, iako mu je papa Klement VII pružio mogućnost da u određenom roku pribavi potrebnu ispravu te je 26. IV 1527. pisao otočkom Kaptolu da iskaže Andreisu dragovoljnu pokornost, a senjskom kapetanu da mu pomogne ući u posjed biskupije. Od 1526. bio je komendarni opat Sv. Nikole u Otočcu.

LIT.: Daniele Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 165–167. — Manojlo Sladović: Pověsti biskupijah senjske i modruške ili krbavske. Trst 1856, 161–162. — Ivan Crnčić: Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rapskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji. Rim 1867.
 
 
Mile Bogović (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ANDREIS, Petar. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/565>.