FABRIO, Nedjeljko, književnik (Split, 14. XI. 1937). Gimnaziju 1947–55. te dva razreda srednje glazbene škole polazio u Rijeci. God. 1961. diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti te talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Potom je uređivao riječki Kazališni list (1961) te bio predavač u Centru za kulturu Narodnog sveučilišta u Rijeci; zatim je suurednik i tajnik Riječke revije (1963–65) te dramaturg Narodnoga kazališta »Ivan Zajc« (1966–71). Pokrenuo je i bio glavni urednik književnog mjesečnika Kamov (1970–71). Od 1971. djeluje u Zagrebu; urednik je u Dramskom programu HTV do 1995, a potom profesor na Akademiji dramskih umjetnosti; 1989–95. predsjednik je Društva hrvatskih književnika. Član je HAZU od 1997. — U književnosti se javio 1951. pjesmom Prvi snijeg u zagrebačkom Pioniru. Zatim objavljuje pjesme, novele, dramske tekstove, romane, kazališne i književne studije, eseje, književne i glazbene kritike te feljtone i polemike u brojnim književnim časopisima i novinama (Dometi, Kritika, Slobodna Dalmacija, Novi list, La Voce del popolo, Telegram, Književne novine (Beograd), Forum, Kolo, Mogućnosti, Republika, Vjesnik, Pozorište, itd.). God. 1957. izvedena je u Splitu njegova legenda Orfej. Njegove novele u zbirkama Partite za prozu (1966), Labilni položaj (1969) i Lavlja usta (1978) odlikuju se dotjeranošću stila, smjelim eksperimentiranjem, biranim leksikom i manirističkim postupcima. U dramama povezuje povijesne teme sa suvremenim iskustvom, miješajući pritom realno i imaginarno, dokument i parabolu. Kao dramatičar najveće je uspjehe postignuo dramama Reformatori (objavljena u časopisu Mogućnosti, 1967, 12; praizvedena u Rijeci 1968), Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara? (objavljena u Prologu, 1969, 7; praizvedena u Zadru 1970) i Meštar (objavljena u Kolu, 1970, 5/6; prva nagrada na natječaju Radio Zagreba za radiodramu 1970; scenska praizvedba u Zagrebu 1971). Njegovo, po majci, talijansko podrijetlo i sustavno zanimanje za talijansku kulturu motivski su obilježili i književno djelo. God. 1969. objavio je knjigu Apeninski eseji, dočim u Štavljenju štiva između ostalog istražuje veze tršćanskoga književnog i kulturnoga kruga sa slavenskim Jugom. Posebnu pozornost privukli su njegovi povijesni romani Vježbanje života (1985) i Berenikina kosa (1989) u kojima tematizira hrvatsko-talijanske odnose na jadranskoj obali, i to kroz egzistencijalne drame pojedinaca i kolektiva. Pojedinačne egzistencije kod njega su u pravilu žrtve globalnih odnosa: politike, ideologije, nacionalnog mita. U strukturi teksta ravnopravno sudjeluju elementi genealoškog i povijesnog romana, kronike, obiteljskog romana pa i romana-rijeke, no iznimna kompozicijska disciplina pridonosi usuglašenosti dijelova u cjelini. Veliku pozornost F. posvećuje stilu i jeziku, a koristi se i postupcima posuđenim iz glazbe. Oba romana komponirana su kontrapunktalno: izmjenom svjetla i sjene, prošlosti i sadašnjosti, razmještajem epskih i lirskih ulomaka, promjenom situacija i raspoloženja, statičnih i dinamičnih dijelova. Znatnu ulogu imaju i provodni motivi: slike i situacije se ponavljaju i variraju. Pripovjedač često ludički eksperimentira s mimetičkom iluzijom, ironizira narativne konvencije, vodi fiktivan razgovor s čitateljem, katkad tematizira pripovjedni čin i osobnu autorsku ulogu. Smrt Vronskog je maniristički ratni roman, nastavak Tolstojeve Ane Karenjine. U njemu je autor postmodernistički spojio različna doba i prostore sa sadržajima iz iracionalnih predjela svijesti, a panoramu svjetskih tema suočio je s tragikom hrvatskog Vukovara. Znalačkom uporabom jezika i ulogama pripovjedača F. prepleće epsku maštariju, lirske ulomke, navode iz drugih književnih djela te dokumentarnu građu kojom pokazuje uspon i pad jedne političke zablude. Roman Vježbanje života dramatiziran je i izveden 1989. na pozornici Narodnoga kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci, Berenikina kosa 1994. u zagrebačkom HNK. Od 1986. do 1993. F. vodi rubriku Maestro i njegov šegrt u Republici u kojoj esejistički piše o događajima na hrvatskoj a i svjetskoj glazbenoj pozornici. Priredio je knjigu izabranih kazališnih spisa M. Cihlara Nehajeva (Zagreb 1986). Preveo je s talijanskoga i u zasebnim djelima objavio djela C. Goldonija, L. Pirandella, L. Fiorentina, A. Moravije, P. Chiare, L. Martinija, S. Slatapera. Priredio je antologiju talijanske pripovijetke iz razdoblja 1945–80. Posljednji dio puta (Zagreb 1984). Za književni i prevoditeljski rad dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« 1985, Nagradu »Ksaver Šandor Gjalski« 1989, nagradu Fonda »Miroslav Krleža« 1990, mađarsku nagradu »Bethlen Gabor« 1993. i dr. Djela su mu prevedena na slovenski, poljski, talijanski, slovački, mađarski i francuski jezik. Roman Vježbanje života tiskan je u mađarskom prijevodu u Pečuhu 1994, a roman Berenikina kosa u njemačkom prijevodu u Klagenfurtu 1992. te talijanskom u Milanu 1995.
DJELA: Odora Talije. Rijeka 1963. — Partite za prozu. Rijeka 1966. — Apeninski eseji. Zagreb 1969. — Labilni položaj. Zagreb 1969. — Drame. Zagreb 1976. — Štavljenje štiva. Zagreb 1977. — Lavlja usta. Zagreb 1978. — Vježbanje života. Zagreb 1985. — Kazalištarije. Zagreb 1987. — Berenikina kosa. Zagreb 1989. — Izabrane pripovijetke. Zagreb 1990. — Smrt Vronskog — Deveti dio Ane Karenjine Lava Nikolajeviča Tolstoja. Romanzetto alla russa. Zagreb 1994. — Koncert za pero i život. Zagreb 1997. — Maestro i njegov šegrt. Zagreb 1997.
LIT.: J. Dolar: Poglavje iz reške dramaturgije. Nova obzorja (Maribor), 17(1964) 4, str. 190–192. — B. Donat: Pokušaji oko jedne dramaturgije. Delo (Beograd), 10(1964) 2, str. 306–309. — D. Jelčić (D. J.): Komediografija Drage Gervaisa. Vjesnik, 25(1964) 22. II, str. 7. — I. Jindra. Portret komediografa Gervaisa. Riječka revija, 13(1964) 1/2, str. 108–110. — V. Milinčević: Nedjeljko Fabrio, Odora Talije. Književnost i jezik, 11(1964) 1, str. 72–73. — B. Nikpalj: Knjiga o komedijama Drage Gervaisa. Kulturni radnik, 17(1964) 7/8, str. 98. — (M. Vaupotić): Ponovo otkriveni Gervais. Telegram, 5(1964) 10. I, str. 5. — I. Aralica: Nedjeljko Fabrio, Odora Talije. Zadarska revija, 14(1965) 1, str. 86–89. — B. Donat: Jednostavno i ambiciozno. Telegram, 7(1966) 24. VI, str. 4. — I. Mandić: Ćorsokak tonalnog artizma. Vjesnik, 27(1966) 2. IV, str. 4. — M. Vaupotić: Solistička partitura ‘Jurišnika zvuka’. Kolo, 4(1966) 7, str. 106–107. — B. Vuletin: Sraz suvremenog i povijesnog. Republika, 22(1966) 5, str. 265. — N. Miščević: Nedjeljko Fabrio, Reformatori. Dometi, 1(1968) 2/3, str. 95–99. — J. Puljizević: Suvremenost pod historijskim plaštem. Vjesnik, 29(1968) 13. III, str. 6. — A. Kudrjavcev: Historicizam na sceni. Slobodna Dalmacija, 27(1969) 27. I, str. 4. — L. Martini: Nedjeljko Fabrio, Apeninski eseji. La Battana, 6(1969) 20, str. 155–156. — R. Vučković: Kristofor Kolumbo u svim vremenima i prostorima. Telegram, 10(1969) 21. III, str. 23. — M. Čabrajec: Fabrijevo poetsko govorenje. Novi list, 24(1970) 10. III, str. 8. — B. Donat: Maniristička stabilnost »Labilnog položaja«. Riječka revija, 19(1970) 1/2, str. 22–23. — D. Gašparović: Istrajavanje na vjetrometini povijesti. Prolog, 3(1970) 9, str. 4–12. — M. Gotovac: Crtice uz Fabrijeva traženja. Telegram, 11(1970) 6. III, str. 20. — M. Machiedo: Nedjeljko Fabrio, Apeninski eseji. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 15–16(1970–71) 29–32, str. 645–647. — T. Maroević: N. Fabrio, Apeninski eseji. Kolo, 8(1970) 3, str. 345–347. — Đ. Rošić: Život transcendentnog znamenja. Dometi, 3(1970) 3/4, str. 150–152. — M. Tomasović: Nedjeljko Fabrio, Apeninski eseji. Vidik, 17(1970) 21, str. 95–96. — A. Armanini: Fabrio ili dramatizirana svijest o tradiciji. Oko, 4(1976) 15–29. VII, str. 16. — I. Mrduljaš: Dramatičar oporbe. Prolog, 8(1976) 27, str. 116–117. — N. Batušić: Nedjeljko Fabrio, Čujete li svinje kako rokću... Republika, 33(1977) 3, str. 324–325. — B. Bošnjak: Vrijedne informacije. Republika, 34(1978) 3, str. 312–313. — Ž. Ivanjek: Dvojako štavljeno štivo. Polet, 3(19)(1978) 20. II, str. 20. — C. Milanja: Znanstvena kritika. Dometi, 10(1978) 7, str. 33–36. — K. Nemec: Eseji i sinteze. Vjesnik, 39(1978) 7. I, str. 14. — A. Matijašević: Od simbola do konkretnog. Republika, 35(1979) 11, str. 1163–1165. — D. Jelčić: Krajolik s obiteljskim stablima. Gordogan, 7(1985) 19, str. 320–323. — N. Jurica: Roman-freska. Književne novine (Beograd), 36(1985) 15. XI, str. 9. — A. Kudrjavcev: Pjevanje duše. Slobodna Dalmacija, 42(1985) 14. XII, str. 14. — T. Maroević: Užitak u pričanju. Naša knjiga, 4(1985) 11/12, str. 39. — B. Popović: Taj stvarno čudan svijet (pogovor u: N. Fabrio, Vježbanje života. Zagreb 1985, 375–382). — Z. Zima: Žrtveni pioni povijesti. Naša knjiga, 4(1985) 15/16, str. 34–35. — B. Donat: Pozicije i opozicije. Republika, 42(1986) 5/6, str. 535–546. — Z. Gavran: Znakovlje zbiljske nemoći. Quorum, 2(1986) 2/3, str. 201–204. — S. Gilić: O narativnim i jezičnim osobinama romana Vježbanje života N. Fabrija. Dubrovnik, 29(1986) 4/5, str. 167–169. — M. Machiedo: Cijena rukovanja. Uz tri naslova Nedjeljka Fabrija. Republika, 42(1986) 1/2, str. 182–194. — C. Milanja: Igra povijesti s vlastitim tvorcima. Oko, 13(1986) 13–27. II, str. 16–17. — Č. Mirković: Velika pozornica. Politika (Beograd), 83(1986) 15. III, str. 12. — V. Pavić: Kronisterija grada Rijeke. Dubrovnik, 29(1986) 4/5, str. 174–176. — D. Velikić: Roman-reka o Rijeci. Književna reč (Beograd), 15(1986) 10. I, str. 25. — V. Visković: Histerija historije. Danas, 5(1986) 204, str. 36–37. — I. J. Bošković: Groteskno lice povijesti. Mogućnosti, 35(1987) 7/8, str. 744–747. — G. Gamulin: Fluminensia ultima. Republika, 43(1987) 7/8, str. 104–108. — M. Grgičević: Kazališna prošlost i sadašnjost. Vjesnik, 48(1987) 10. XII, str. 8. — S. Petlevski: Teatrološke varijacije. Republika, 43(1987) 11/12, str. 305–307. — I. J. Bošković: Narativna polifonija. Slobodna Dalmacija, 47(1989) 16. VII, Pr., str. 36–37. — V. Đekić: Ludilo politike i okrutnost povijesti. Novi list, 43(1989) 1. IX, str. 5. — A. Lederer: Geometrija obitelji. Oko, 17(1989) 30. XI –14. XII, str. 20. — K. Nemec: Jadranska rapsodija. Naši razgledi (Ljubljana), 38(1989) 22. IX, str. 538. — Isti: Adrianskoga mora poema. Republika, 45(1989) 11/12, str. 217–220. — V. Visković: Zagovornik mediteranizma. Danas, 8(1989) 11. VII, str. 40. — I. Mandić: Histor historijskih histerija. NIN (Beograd), 1990, 28. I, str. 47–48. — V. Visković: Fabrijevsko urbano hrvatstvo. Danas, 9(1990) 24. VII, str. 44–45. — Z. Zima: Nova ljepota planeta. Vjesnik, 51(1990) 10. III. — Isti: Vatra sadašnjosti, pepeo prošlosti (pogovor u: N. Fabrio, Izabrane pripovijetke. Zagreb 1990, 247–254). — V. Bogišić: Kolovratov san. Danas, 10(1991) 12. II, str. 49. — B. Hećimović: Svoj u svomu. Oko, 16(1991) 10. I, str. 30. — V. Machiedo: Prema semiotičkom čitanju Fabriovih pripovijedaka. Kolo, 1(1991) 1/2, str. 81–90. — J. Pavičić: Pjevaj dalje, Fabrio! Vjesnik, 52(1991) 2. IV, str. 15. — T. Sabljak: Povijesni osjećaj pripovjedača. Večernji list, 35(1991) 28. II, str. 7. — V. Žmegač: Povijesni roman danas. Republika, 47(1991) 5/6, str. 58–75. — J. Dimnjaković: Bijelo i crno. Kolo, 2(1992) 2/3, str. 293–296. — A. Flaker: O željezničkoj prozi i pruzi. Vijenac, 2(1994) 9. VI, str. 7. — I. Mandić: Prvorazredna domislica. Nedjeljna Dalmacija, 24(1994) 23. XII, str. 29. — A. Stamać: Jednostavno: izvrsno. Vjesnik, 56(1995) 14. II, str. 18. — T. Sabljak: Odgovornost intelektualaca. Ibid., 58(1997) 11. IX, str. 16.
Krešimir Nemec (1998)
