FABRIS, Dinko

FABRIS, Dinko, pjesnik (Trpanj, 27. IV. 1873 — Trpanj, 8. II. 1944). Studirao pravo u Zagrebu i bio djelatan pravaš. Zabilježena je njegova suradnja u deklamatornoj zabavnoj večeri trpanjskoga Pjevačkog i tamburaškog društva »Hrvatska vila« koja je bila priređena u Trpnju radi prikupljanja prihoda za gradnju Starčevićeva doma u Zagrebu. God. 1895. sudjelovao je u paljenju mađarske zastave na Jelačićevu trgu u Zagrebu što su ga izveli hrvatski sveučilištarci predvođeni S. Radićem i V. Vidrićem prigodom dolaska cara Franje Josipa u Zagreb i zbog te političke demonstracije Kraljevski sudbeni stol u Zagrebu osudio ga je na tri mjeseca strogog zatvora. Kaznu je izdržao u Bjelovaru. Nakon završena studija bio je pravni vježbenik u Prizivnom sudištu dalmatinskom u Zadru (1899) i u sudačkoj karijeri dotjerao je do suca Stola sedmorice u Zagrebu. Mirovinu je proveo u rodnom domu živeći posljednjih, ratnih godina u velikoj neimaštini. Njegov književni rad – zbirka Trpanjski stari zvuci – sadržava dvadeset i pet lirskih pjesama napisanih u jedinstvenoj formi od četiri katrena, tako da se doimaju kao prošireni soneti. I po stilskoj dotjeranosti bliske su hrvatskoj modernoj, ali mu slike nemaju dubljeg, simboličkog sadržaja, nego se jednoznačnošću izraza oslanja na tradicionalnu poeziju. F. je u tom malom broju pjesama sažeo čitav poetski zavičajni tematski sklop od užeg i šireg krajolika do idealizacije ribarskog i težačkog, starinskog, skromnog, radinog, radosnog života vođenog u ozračju trpanjskih svetaca zaštitnika i nedjeljne mise.