FERRARI CUPILLI, Giuseppe

FERRARI CUPILLI, Giuseppe, pjesnik i biograf (Zadar, 4. VI. 1809 — Zadar, 9. XI. 1865). Gimnaziju i licej završio u Zadru i od 1826. do 1830. službovao kao vježbenik u pisarnici Pokrajinske vlade, a potom kao njezin činovnik te savjetnik do umirovljenja 1858. God. 1848. kratko vrijeme bio je tajnik Nacionalne garde u Zadru, 1855. postaje članom prve uprave zadarske knjižnice Biblioteca comunale Paravia, zajedno s gradonačelnikom M. Crnicom i F. Borellijem, te ostaje na tom mjestu do smrti. God. 1864–65. bio je i knjižničar Paravije, a zatim tu dužnost preuzima njegov sin Simeone koji je i tiskao dio rukopisne ostavštine. — Od 1830. pisao je i objavljivao na talijanskom prigodne pjesme u čast francuskih dužnosnika, a poslije i prigodom rođendana austrijskog cara. Preveo je nekoliko hrvatskih narodnih pjesama te Preradovićevu pjesmu Zora puca (Gazzetta di Zara 1844) na talijanski. Bavio se i istraživanjem starina, 1862. postao je članom Starinske nastave rimske te dopisnikom Pouzdaništva za iznalaženje i uzdržavanje starina. Bio je u uredništvu podlistka lista Gazzetta di Zara 1846–48, urednik časopisa Rivista dalmata 1859. te suurednik lista La Voce dalmatica 1860–62. Uređivao je i izdavao kalendare Il Rammentatore zaratino 1844–60, Il Morlacco 1846–50. i Il Gobbo di pietra 1860. Pjesme, kritike, prikaze, biografije zaslužnih Dalmatinaca te članke iz povijesti i povijesti književnosti objavljivao je u periodicima: Gazzetta di Zara (1837, 1844, 1846–48), La Dalmazia (1845–46), Osservatore dalmato (1850, 1852, 1855, 1863–65), Programma dell’ I. r. ginnasio completo di prima classe in Zara (1856, 1858–59), Annuario zaratino (1858), Annuario dalmatico (1859, 1861), Rivista dalmata (1859), La Voce dalmatica (1860–63), Glasnik dalmatinski (1864). F. je bio središnja osoba oko koje su se okupljali nositelji prosvjetiteljskih i romantičarskih ideja u Zadru. Njegovi igrokazi Il serto conteso 1846, La prigoniera del Castello di Novegradi 1849. pozivaju na buđenje domoljubne svijesti, a dramski tekst Janko (o narodnom junaku Stojanu Jankoviću) značajniji je za hrvatsku kulturnu baštinu. No njegova osnovna nakana bila je da potakne ljubav građanstva prema kazalištu te da domaće pisce potakne na pisanje dramskih tekstova s tematikom iz domaće povijesti. Kao pjesnik nije se izdignuo iznad razine prigodničarske poezije svojih suvremenika. Uspjeliji je kao biograf zaslužnih osoba iz hrvatske povijesti, tj. kao autor svojevrsnoga biografskog leksikona Cenni biografici di alcuni uomini illustri della Dalmazia. Više biografija tiskao je i u djelima drugih autora (D. Fabijanić, Patriotti illustri. Venecija 1846; G. Sorgato, Memorie funebri. Padova 1857). U Znanstvenoj knjižnici u Zadru (koja je sljednik Knjižnice Paravia) čuvaju se njegovi rukopisi: između ostalog biografije poznatih Zadrana (33 str.), zatim Memorie di opere scritte da Dalmati, 1838 (67 str.), dramski tekst s tematikom iz zadarske povijesti bez naslova (41 str.), rad o Andriji Meduliću, rukopis Cinquanta dalmati che sostennero qualche onorevole ufficio nella Università di Padova del secolo decimottavo. — Sin mu Simeone (1834–1922), knjižničar u zadarskoj Gradskoj knjižnici, surađivao je entomološkim, botaničkim i biografskim člancima u periodicima: Bullettino agrario della Dalmazia (1873), La Palestra (1878–80), Annuario dalmatico (1884), Scintille (1887) i Cronaca dalmatica di lettere, scienze ed arti (1888).