FIRDUS, Ibrahim-beg II.

traži dalje ...

FIRDUS, Ibrahim-beg II, livanjski kapetan (Livno, potkraj XVIII. st. — Travnik, 22. V. 1837). Na položaju livanjskoga kapetana naslijedio je 1804. oca Ahmed-bega III, a do njegove punoljetnosti kapetanijom je upravljao Jusuf-beg II. Prvi pouzdani podatak da je F. samostalno vodio poslove potječe iz 1815. kada je kupio glavarinu (džiziju) na području livanjske kapetanije, a kao kapetan Livna spominje se na poč. 1818. Za vezirovanja Ali Dželaludin-paše (1820–22) iz straha za vlastiti život napustio je na neko vrijeme Bosnu. God. 1829. poslao je iz svoje kapetanije u carsku vojsku 144 vojnika u Vidin, a 1831. zbog »raznih zuluma« došlo je u Livnu do pobune »kršćanske raje« te su protiv kapetana ustali i neki »ugledni stanovnici grada«. Ugušivši pobunu, dao je F. pogubiti dvojicu livanjskih trgovaca, Luku Kujundžića i Luku Cvrka, a neke je od sudionika zatvorio. Za antireformnog pokreta u Bosni (1831–32) pod vodstvom Husein-kapetana Gradaščevića F. se kolebao, prvo je stao uz pristaše reforma sultana Mahmuda II. a potom prešao na drugu stranu. Tada ga je Gradaščević 24. III. 1832. imenovao »seraskerom regularne vojske livanjskog, duvanjskog, glamočkog i svih hercegovačkih kadiluka« i povjerio mu da vodi vojne operacije oko Stoca protiv Ali-age Rizvanbegovića. F. je u tom pohodu bio poražen, a nakon Gradaščevićeva poraza kraj Sarajeva u lipnju s nekim kapetanima predao se Kara Mahmud-paši i u srpnju dobio propusnicu za povratak u Livno. Plašeći se za vlastiti život, sklonio se na područje pod vlašću austrijskog cara. U studenom mu je u Zadru gostoprimstvo pružio guverner za Dalmaciju Wenzel Vetter von Lilienberg, čijim je posredovanjem ponovno stekao livanjsku kapetaniju 1834, a u listopadu je imenovan carskim kapidžibašom. Kada su 1835. ukinute kapetanije i Bosna bila podijeljena na muselimluke, F. je postao muselim u Livnu, a kada je kao pristaša sultanovih reforma pokušao regrutirati mladiće u novu vojsku i ubirati nove poreze, pobunili su se na poč. 1836. Livnjaci izjavljujući da se bore protiv njegove samovolje. Nakon neuspjela posredovanja i smirivanja stanja u Livnu, bosanski vezir je 13. III. smijenio Ibrahim-bega i zatražio da napusti Livno. F. se povukao na svoja imanja, potom se privremeno sklonio u Dalmaciju, a nakon povratka u Bosnu otišao je potkraj 1836. veziru u Travnik gdje je umro pod čudnim okolnostima. God. 1835. pomagao je livanjskim franjevcima da izgrade svoju kuću, a u pismu od 6. II. franjevcima fojničkog samostana kaže za sebe da je prijatelj katoličkog puka. Uz njegovo se ime veže i popravak Ajvaz-dedina vodovoda u Pruscu.

LIT.: M. Nedić: Poraz bašah a zavedenje nizama u Bosni. Pečuh 1884, 101, 117. — D. Nikolajević: Prilozi bosanskoj istoriji iz 1836. godine. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 22(1910) 4, str. 645–668. — R. Muderizović: Nekoliko muhurova bosanskih valija. Ibid., 28(1916) 1/2, str. 32. — J. Jelenić: Ljetopis franjevačkog samostana u Kr. Sutjesci. Ibid., 39(1927) 2, str. 183. — H. Gjogo: Jedna ljubav Firdus-kapetana. Novi behar, 3(1929) 12, str. 186. — J. Matasović: Fojnička regesta. Spomenik Srpske kraljevske akademije (Beograd), 1930, 66, str. 254–255. — E. Miralem: Firdus kapetan. Jugoslavenski list, 13(1930) 196, str. 7; 197, str. 7. — H. Kreševljaković: Cazin i okolina. Narodna uzdanica, 3(1935) str. 97. — K. Gujić (K. G.): Hrvatsko podrijetlo begova Firduza. Obzor, 76(1936) 145, str. 2. — S. Đukić: Livanjske spahije, bogati i silni begovi, ostavili su potomstvu zanimljive uspomene na sebe. Politika (Beograd), 35(1938) 10900, 20. — H. Haćam: Livanjska buna 1836. g. Narodna uzdanica, 8(1940) str. 168–175. — K. Gujić: Hrvatsko podrijeklo begovskih familija u zapadnoj Bosni i Hercegovini. Napredak, Hrvatski narodni kalendar, 31(1941) str. 110. — A. Aličić: Firdus-kapetan i liepa Hana Pehlivana. Osvit, 2(1943) 67, str. 6. — H. Kreševljaković: Kapetanije i kapetani u Bosni i Hercegovini. Godišnjak Istoriskog društva BiH, 2(1950) str. 133. — H. Kreševljaković i H. Kapidžić: Sudsko-administrativna podjela Bosne i Hercegovine početkom XIX stoljeća. Istorisko pravni zbornik, 2(1950) 3/4, str. 251. — M. A. Mujić: Jedna bujuruldija Husejin-bega Gradaščevića. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, 1952, 2, str. 196–199. — Isti: Stav livanjskog kapetana Firdusa prema pokretu Husejin-kapetana Gradaščevića i sultanovoj politici. Ibid., 1953, 3/4, str. 597–605. — H. Ćurić: Jedna obaveza bosansko-hercegovačkih prvaka iz 1834. godine. Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u FNRJ, 6(1955) 5/7, str. 168–169. — Isti: Posljednji livanjski kapetan Ibrahim-beg II Firdus. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, NS 1957, 12, str. 100–131. — M. Mujezinović: Natpisi na sepulkralnim spomenicima. Prilozi za orijentalnu filologiju, 1966–67, 16/17, str. 266–267. — D. Mandić: Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Rim 1967, 377–378. — H. Ćurić: Livanjski ustanak 1836. godine. Pregled, 65(1975) 3, str. 357–365. — H. Kreševljaković: Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1980, 48, 61, 64, 114, 133–134. — G. Šljivo: Bosna i Hercegovina 1788–1812. Banjaluka 1992, 260, 265, 305. — I. Tepić: Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeća do austrougarske okupacije (u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata. Sarajevo 1994, 149).
 
Pejo Ćošković (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

FIRDUS, Ibrahim-beg II.. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6078>.