FISKOVIĆ, Igor

FISKOVIĆ, Igor, povjesničar umjetnosti (Orebići, 23. IV. 1944). Sin Cvite, povjesničara umjetnosti i konzervatora. Klasičnu gimnaziju završio u Splitu 1962. Povijest umjetnosti i arheologiju diplomirao 1968. te doktorirao 1975. tezom Uloga ranokršćanskih sjedišta u prostornom uređenju Brača i Šolte na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je od 1970. asistent, od 1975. docent pri katedri za srednjovjekovnu umjetnost, od 1979. izvanredni i od 1983. redoviti profesor. Predavao je pri Međunarodnom centru za postdiplomske studije u Dubrovniku (od 1976), na Pedagoškom fakultetu u Rijeci (1982–86) i kao gost na više sveučilišta u SAD. Od 1966. vanjski je suradnik Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu pri istraživanjima područja južnog Jadrana, gdje je vodio i arheološka iskopavanja. Od 1990. vodi međunarodni istraživački projekt Spomenici Istre od IV. do XVI. st. te je jedan od pokretača Međunarodnoga istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu. God. 1992. imenovan je ravnateljem Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Dubrovniku, pri kojem osniva restauratorsku radionicu (1993) i pokreće stručna izdanja. Istražuje ranokršćansku, srednjovjekovnu i renesansnu umjetnost primorske Hrvatske. Posebice je pisao o Pelješcu u protopovijesti i antici (Pelješki zbornik, 1976), ranokršćanskoj arhitekturi na Braču i Šolti (Arheološki radovi i rasprave JAZU, 1982), ranokršćanskim spomenicima naronitanskog područja (Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 1980) te o djelovanju Jurja Dalmatinca u Šibeniku, Splitu i Anconi (Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 1981; Peristil, 1984/85; Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1988), Jurja Petrovića (Peristil, 1965/66) i Ivana Duknovića, kao i o ciklusima srednjovjekovnoga zidnog slikarstva u Dubrovniku i okolici te u Istri. Proučavao je prostorno uređenje dalmatinskih gradova (studije o urbanizmu Dubrovnika, Stona i Paga) kao i razvoj stilskih oblika i pojava od predromanike do renesanse, samostanske sklopove i izvangradske crkvice. Cjelovitije je proučavao pitanja morfologije prijelaznih stilova (srednjovjekovne adaptacije ranokršćanskih spomenika, dubrovačko-korčulanske kiparske radionice, oltarne slike Dalmacije) te ikonografiju većih spomenika (kapela bl. Ivana Trogirskog u Trogiru, zborna crkva u Starom Pagu, freske u Zadru). Dao je i cjelovitije preglede romaničkog slikarstva u Hrvatskoj, dubrovačkog slikarstva u XIV. st., gotičkoga i renesansnoga kiparstva kao i monografske prikaze gotike u Trogiru, renesansne kulture Dubrovnika. Znanstvene radove i stručne osvrte te esejističke prikaze objavio je u periodicima Bulletin JAZU (1965), Mogućnosti (1965, 1968–69, 1973–75, 1978, 1980, 1986, 1989–90, 1992, 1994–96), Peristil (1965–72, 1977, 1984–86, 1991–95), Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (1966, 1981), Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku (1970), Dubrovački horizonti (1970, 1977, 1992), Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1970, 1972, 1983, 1986–88, 1990–91, 1993, 1996), Forum (1974–75), Arhitektura (1977), Zbornik za likovne umetnosti (Novi Sad 1977), Radovi Instituta za povijest umjetnosti (1979/82, 1989, 1996), Dometi (1984–85), Starohrvatska prosvjeta (1984–85, 1995), Izdanja Hrvatskog arheološkog društva (1986, 1996), Dubrovnik (1987, 1992–97), Balcanoslavica (Beograd 1988), Kulturna baština (1988–89, 1996), Hortus artium medievalium (1995–97), Arheološki radovi i rasprave HAZU (1996), Colloquia Maruliana (1996) i dr. Svojim je prilozima surađivao u zbornicima Spomenica Gospe Anđela u Orebićima 1470–1970 (Omiš 1970), Samostan Male braće u Dubrovniku (Zagreb 1985), Marche e Dalmazia tra umanesimo e barocco (Ancona 1988), Biaggio da Traù (Venecija 1989), Cultural Heritage of Croatia in the War (Zagreb 1993), Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije (Rijeka 1993), Majstor Radovan i njegovo doba (Trogir 1994), Hrvatska i Mađarska (Zagreb 1996), Starohrvatska spomenička baština. Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža (Zagreb 1996), Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost, 1 (Zagreb 1997) te u zbornicima Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća (Zagreb 1991) i Ivan Duknović i njegovo doba (Trogir 1996), koje je i uredio. Urednik je i suradnik likovnih enciklopedija LZ. Organizirao je sintezne izložbe Romaničko slikarstvo u Hrvatskoj, Zagreb 1987 (ujedno autor monografije-kataloga) i Tisuću godina hrvatske skulpture, Zagreb—Dubrovnik 1991 (suautor i urednik kataloga), sudjelovao u organiziranju izložbe Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljeće, Zagreb 1987 (suautor kataloga) i dr. Pisac je scenarija za niz TV filmova o hrvatskoj umjetnosti i spomeničkoj baštini (od 1987, redatelj M. Arhanić). Supokretač i suurednik međunarodnog časopisa Hortus artium medievalium od 1995. Bio je vanjski savjetnik Međunarodnog istraživačkog centra za srednjovjekovnu umjetnost u New Yorku 1988–90, a od 1992. član je Nacionalnog odbora za Hrvatsku u Međunarodnom savjetu za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS). God. 1987. dobio je Nagradu »Božidar Adžija«.