FORETIĆ, Dalibor

FORETIĆ, Dalibor, novinar i kazališni kritičar (Šibenik, 13. I. 1943). Sin povjesničara Dinka. U Zadru je maturirao 1961, potom diplomirao engleski jezik na Pedagoškoj akademiji, a u Zagrebu je završio studij na Pravnom fakultetu 1966. te pohađao Vjesnikovu novinarsku školu. Objavljivati je počeo 1964. u Vjesniku gdje je od 1966. stalno zaposlen, isprva kao reporter, zatim dopisnik iz Zadra, a od 1968. radi u vanjskopolitičkoj rubrici. Na poč. 1970-ih prelazi u kulturnu rubriku, koju i uređuje 1971/72. i 1976/77. Posvećuje se uglavnom kazalištu te sustavno izvješćuje o predstavama u svim hrvatskim kazalištima, prati važnije kazališne smotre i festivale, kao i premijere u drugim kazališnim središtima nekadašnje Jugoslavije, napose slovenskim. Piše i analitične članke o organizaciji i financiranju kazališne umjetnosti, kazališnom obrazovanju i sl. God. 1982. prelazi u novoosnovani tjednik Danas, gdje je do 1984. urednik kulturne rubrike, a zatim, do 1992. kazališni kritičar. God. 1992. član je uredništva tjednika Novi Danas, a nakon njegova ukidanja počinje surađivati s riječkim Novim listom u kojemu 1994. dobiva mjesto kolumnista i komentatora, nastavljajući pisati i kazališne kritike. Bio je selektor Festivala malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije u Sarajevu (1980) i Sterijina pozorja u Novom Sadu (1982), Borštnikova susreta (1991. i 1992) te honorarni umjetnički voditelj Zagrebačkoga kazališta lutaka (1989–93). Predsjednik je Hrvatskog centra Međunarodnoga lutkarskog udruženja (1992–97). — U kritikama (Scena od 1973, Prolog od 1974, Théâtre en Europe, tj. Teatro in Europa, El Publico, Dialogo) najveću pozornost posvećuje dramaturškoj obradbi i redateljskoj interpretaciji teksta: privrženik je kazališnog eksperimenta, kazališta izvan institucija i redatelja koji predstavu ne shvaćaju kao transponiranje dramskog teksta iz književnoga u glumišni izraz nego kao autonomno umjetničko djelo. Kritike tematski vezane uz izvedbe Krležinih djela sabrao je u knjizi Borba sa stvarima, a »svjedočenja o jugoslavenskim dramatikama i njihovima scenskim refleksima, 1972–1988«, kojima su obuhvaćena 63 autora triju naraštaja, u knjizi Nova drama. God. 1987. dobio je »Sterijinu nagradu« za kazališnu kritiku. S francuskoga preveo Raspravu o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima i Društveni ugovor J. J. Rousseaua (Zagreb 1978) te Izbor iz djela C. H. de Saint-Simona (Zagreb 1979).