FORETIĆ, Dinko

FORETIĆ, Dinko, povjesničar i arhivist (Vrnik kraj Korčule, 16. XII. 1911 — Zadar, 30. V. 1995). Niže razrede klasične gimnazije polazio je u franjevaca na Badiji, a više razrede klasične gimnazije u Dubrovniku, gdje je 1930. maturirao. Studij klasične filologije, povijesti i arheologije završio je 1934. u Beogradu. Od 1935. kao suplent radi u klasičnim i realnim gimnazijama na Badiji, u Virovitici, Leskovcu, Banjoj Luci – 1940. polaže profesorski ispit u Beogradu – i Šibeniku sve do 1943. kada odlazi u partizane. God. 1944–45. radi u Okružnom komitetu NOO Šibenika, 1945–47. referent je Oblasnog NOO Dalmacije za školstvo, a potom prelazi na rad u Zagreb u Slavenski komitet NRH 1947–48. U Uredu za informacije hrvatske vlade osniva Višu novinarsku školu, kojoj je direktor 1948–50. God. 1950–52. tajnik je Matice iseljenika Hrvatske. God. 1952. započinje njegovo upravljanje Državnim (Povijesnim) arhivom u Zadru, kojemu je direktor do kraja 1971, osim 1965–66, kada je bio izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru, ali je i dalje bio vršitelj dužnosti direktora Državnog arhiva. Među radovima iz arhivistike spomenuti je Kratak historijat i opći inventar Državnog arhiva u Zadru (Arhivist, Beograd 1955, 1) i Archives historiques de Zadar (Archivum, Pariz 1965). God. 1964. stječe doktorat tezom Borba za ponarođivanje općina u Dalmaciji (objelodanjena u zborniku Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri, 1969), a potom je izabran izvanrednim profesorom povijesti naroda SFRJ u XIX. i XX. st. na Filozofskom fakultetu u Zadru, kojemu je 1972–74. dekan. Kada 1974. dolazi do utemeljenja Sveučilišta u Splitu, F. postaje njegovim prvim rektorom. Nakon rektorskog mandata umirovljen je 1978. U svojem arhivističkom i povjesničarskom radu uglavnom se bavio tematikom XIX. i XX. st. s težištem na XIX. st. hrvatske povijesti u Dalmaciji. Od radova iz te skupine ističu se: O etničkom sastavu stanovništva Dalmacije u XIX st. s posebnim osvrtom na stanovništvo talijanske narodnosti i Izbori za Sabor Dalmacije 1870 (Dalmacija 1870. Zadar 1972), Otoci zadarskog arhipelaga u vremenu od 1860. do 1940 (Zadarsko otočje. Zadar 1975). Također je publicirao građu i pisao o radničkom pokretu u Dalmaciji. Rezultate je svojih istraživanja objavljivao u časopisima i zbornicima: Narodna prosvjeta (1946), Pedagoški rad (1947), Hrvatsko kolo (1948), Slovensko bratstvo (Beograd 1948), Istorijski zapisi (Cetinje 1954), Arhivist (1955, 1969), Mogućnosti (1956, 1964), Učiteljska škola Zadar 1866–1956 (Zadar 1956), Arhivski vjesnik (1958–60), Zadarska revija (1959, 1961, 1966–67, 1969, 1971, 1974, 1976–77, 1979, 1981, 1984, 1989), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru (1960–65, 1973–76), Radovi Instituta JAZU u Zadru (1960, 1963), Pomorski zbornik (1962), Dubrovnik (1964), Zadar. Zbornik (Zagreb 1964), Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri. Zbornik (Zagreb 1969), Zbornik Instituta za historiju radničkog pokreta Dalmacije (Split 1970), Zbornik otoka Korčule (Zagreb 1970), Bagdala (Kruševac 1978), Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1980), Hrvatski narodni preporod u Splitu (Split 1984), Slavne tradicije 1944–1984 (Zadar 1984). Bio je suradnik novina: Naprijed, Glas Zadra, Slobodna Dalmacija, Vjesnik, Četvrti jul (Beograd) i Narodni list. Od 1962. do 1980. bio je glavni urednik Zadarske revije. God. 1986. dobio je Nagradu za životno djelo SR Hrvatske.