FORETIĆ, Silvio (Silverij), skladatelj (Split, 21. XII. 1940). Sin Sergija, pjevača. Gimnaziju završio u Osijeku 1959. a kompoziciju diplomirao 1965. u M. Kelemena na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Skladati počeo zarana (Sonata za violinu i glasovir, 1956, Mladenačka sinfonija, 1957/59 i dr.). Za studija pisao glazbene osvrte i eseje, pretežito za Studentski list (1962–65) i bio pijanist, zatim pomoćni dirigent u kazalištu »Komedija« te korepetitor u HNK. Od 1964. do 1966. prvi je stalni pijanist i kućni skladatelj novoutemeljenoga satiričkoga kazališta »Jazavac« (danas »Kerempuh«). God. 1963. utemeljuje i do 1967. vodi Ansambl za suvremenu glazbu – Zagreb, s kojim priređuje (većinom u suradnji s J. Jezovšekom) tada neuobičajene pa i šokantne koncerte, primjenjujući, prvi u Hrvatskoj, najradikalnija sredstva glazbe 1960-ih, zvučne konglomerate blize elektronskoj glazbi, otvorene forme, happening, kolažiranje, instrumentalni teatar, multi-media i dr. U ljetu 1965. posjećuje Međunarodne tečajeve za novu glazbu u Darmstadtu (glavni predavač P. Boulez). God. 1966. dobiva stipendiju od Deutscher akademischer Austauschdienst te odlazi u Köln, gdje se do 1970. usavršava u A. B. Zimmermanna (kompozicija) i H. Eimerta (elektronska glazba), a 1968. polazi i tečajeve K. Stockhausena. Od 1970. do 1975. suradnik je i asistent M. Kagela, pa sudjeluje u izvedbama mnogih njegovih djela kao dirigent, koordinator elektroakustične tehnike ili kao pjevač. Istodobno je vanjski suradnik na Westdeutscher Rundfunk i glazbeni suradnik kazališta Der Keller u Kölnu. Od 1974. docent je na Visokoj glazbenoj školi Folkwang u Essenu i Duisburgu, gdje 1982. utemeljuje i do danas vodi Ensemble fin de siècle – fin de millénaire. F. je prvi predsjednik Hrvatske kulturne zajednice Colonia Croatica, osnovane 1989. u Kölnu radi promicanja hrvatske kulture. Skladatelj i istodobno interpret vlastitih djela – svirač, pjevač, glumac i komentator, F. je ostao dosljedan započetom smjeru, svrstavši se među vodeće pristaše novih pojava u suvremenoj hrvatskoj glazbi. Primjenjuje najrazličitija glazbena sredstva i tehnike počev od tradicionalnih do suvremenih (atonalnost, dodekafonija, serijalnost, aleatorika, minimalizam, elektronika, pop glazba i dr.) te ih prema potrebi u pojedinim skladbama kombinira. U mnogim – ponajviše scenskim ili literarno-glazbenim djelima na vlastite tekstove – bavi se i kritički promišlja pojave same glazbe i glazbenika (npr. u Für Klavier?, Der achte Tag..., Symphonie, Semi-mono-opera) ili aktualna općeljudska pitanja poput ekoloških katastrofa i ratova (npr. u Valse macabre, Merde de siècle, Peace/War). I u skladbama za tradicionalne, pretežito manje ili srednje komorne sastave, propituje nove zvukovne i tehničke mogućnosti (gudački kvarteti, Monotonia, Troglasna invencija) te mjestimice prelazi na provokativne obrate (Sonate nostalgique, Sonatina difficile, Lullaby for Myself).
DJELA (praizvedbe): Capriccio za glasovir. Zagreb 1960 (ista skladba u obradbi za duhački orkestar, Bergisch Gladbach 1980). — Aleatoričke varijacije za glasovir. Beograd 1963. — 12 epigrama za različite komorne sastave. Zagreb 1964. — Passacaglia za gudački orkestar. Zagreb 1964. — Torzo za recitatora, mezzosopran i orkestar (na stihove D. Horvatića). Zagreb 1964. — Quousque tandem abutere Foretić patientia nostra, multimedijalni oratorij. Zagreb 1966. — Koncert za rog i svijeću. Zagreb 1967. — Meluzina, komorna poema (prema istoimenom igrokazu Yvana Golla) za 8 instrumenata, pjevajućeg dirigenta i elektronske zvukove. Zagreb 1967. — Liebestraum, kantata na stihove T. Rozewicza za tenor i 14 instrumenata. Köln 1969 (nova verzija, Duisburg 1983). — Quandoque bonus dormitat Orpheus, igrokaz. Zagreb 1969. — Studie I A, elektronska minijatura. Graz 1969. — Für Klavier?, literarno-glazbeno-scenski spektakl (na tekst E. A. Klusena i skladatelja). Düsseldorf 1971 (hrvatska verzija, Zagreb 1976). — Kölner Konzert, elektronska minijatura. Köln 1971. — Per-fagotto-e-contra-fagotto, scena za fagotisticu, 2 »teoretičara« pjevača (tenor i bas) i skladatelja za orguljama (na tekst E. A. Klusena i skladatelja). Düsseldorf 1971. — Fabularium animale, koncertantni komorni musical prema basnama G. E. Lessinga za 5–6 pjevača i komorni orkestar, 1. Köln 1972; 2. Zagreb 1984. — Inter-ludium, elektronska minijatura. Köln 1972. — Der achte Tag oder auf der Suche nach der weissen Zeit, mono-melodrama za glumca, statistice i elektronske zvukove (na vlastiti tekst). Köln 1973 (hrvatska verzija, Zagreb 1975). — Merde de siècle, ciklus pjesama na vlastite stihove za glas, gudački kvartet i orgulje. Öldorf 1973. — Ordinarium missae za mješoviti zbor i deset instrumenata. Lauterbach 1973. — Sonate nostalgique za jednog pijanista na dva glasovira. Köln—Zagreb 1975. — Symphonie za skladateljev glas i pijanino uz literarni komentar (na vlastiti tekst). Köln 1975. — Valse macabre za tenor i salonski orkestar (na vlastiti tekst). Köln 1978. — »... quasi una ...« za glasovir. Duisburg 1979. — Semi-mono-opera za jednog izvođača (pjevača), glasovir, orgulje i elektroniku (na vlastiti tekst u suradnji s Lidijom Parać). Zagreb 1979. — Bildungsreise (J. Prüss), scenska glazba. Beč 1981. — Šest dodekafonskih komada za glasovir. Duisburg 1981. — Lizistrata, balet. Lyon—Split 1982. — Lullaby for Myself za glasovir uz pjevušenje. Zagreb 1983. — Sonatina difficile (u čast Mozartu) za glasovir, orgulje i zvona (jedan izvođač). Zagreb 1983. — Jedermann (H. von Hofmannsthal), scenska glazba. Zürich 1985. — Monotonia za gudački orkestar (ili nonet) i obligatni glasovir. Köln 1985 (nova verzija s pridodanom harfom, Zagreb 1995). — Troglasna invencija za dvije gitare i kontrabas. Zagreb 1988. — Za bolja vremena, II. gudački kvartet. Zagreb 1989. — Peace/War (War-Peace) za glasove i komorni orkestar (na tuđe i vlastite tekstove). Köln 1992. — Kontrapunktske varijacije (obradba Troglasne invencije za flautu, akordeon i čembalo). Duisburg 1997.
LIT.: N. Gligo i dr.: Deset godina Ansambla za suvremenu glazbu. Prolog, 6(1974) 21, str. 11–58. — N. Gligo: Odnos angažmana i sredine – hrvatski skladatelj S. Foretić. Zbornik Trećeg programa Radio-Zagreba 1979, 3, str. 413–422. — G. Wehmeyer: Klavier in unserem Jahrhundert. Neue Zeitschrift für Musik (Mainz), 1981, br. 5. — D. Gojowy: Silvio Foretić – ein kroatischer Komponist in Köln. Zbornik Međunarodnog muzikološkog skupa, Zagreb 1094–1994. Zagreb i hrvatske zemlje kao most između srednjoeuropskih i mediteranskih glazbenih kultura. Zagreb 1997. — N. Fabrio: Maestro i njegov šegrt. Zagreb 1997.
Zdenka Kapko-Foretić (1998)
