FRANK, Vladimir

FRANK, Vladimir, političar (Zagreb, 11. VI. 1873 — Beč, 1. VIII. 1916). Najstariji sin političara Josipa i Olge Rajčević. Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu 1892. pravo s doktoratom završio 1903. u Beču te bio odvjetnikom u Zagrebu. Prigodom dolaska kralja Franje Josipa I. u Zagreb 1895. bio je zbog skidanja mađarske zastave sa slavoluka na kolodvoru pretučen od mađarskih željezničara i zatim osuđen na četiri mjeseca zatvora. Pripadao je očevoj Čistoj stranci prava. Na izborima za Hrvatski sabor 1906. pobijedio je u dugoselskom kotaru protukandidata A. Radića. U Saboru je održao niz govora i interpelacija, napose o potrebi reforme izbornog sustava i preustrojstva zajedničkih financija s Ugarskom, a raspravljao je i o značaju hrvatske i srpske državne ideje. Na konferencijama svoje stranke referirao je o potrebi privlačenja seljaka. God. 1906. u Dôcu kraj Travnika sudjelovao je na proslavi posvete barjaka HPD »Vlašić« – kojom je prilikom njegova žena Dora, kći konstruktora cepelina L. Schwarza, bila kuma barjaku – i propagirao zamisao sjedinjenja BiH s Hrvatskom. S A. Pavelićem, zubarom, pokušao je 1907. izvući Hrvatsku stranku prava iz Hrvatsko-srpske koalicije i povezati je s frankovcima (tada Starčevićanska hrvatska stranka prava; SHSP). Provodeći stranačku politiku, odlazio je u Beč gdje je kontaktirao s kancelarijom prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i s maršalom F. Conradom von Hötzendorfom, a 1909. predao je prijestolonasljedniku memorandum u kojemu je SHSP izrazila lojalnost dinastiji i svoju želju da dođe na vlast u Banskoj Hrvatskoj. Na poč. 1910. ministru vanjskih poslova A. Aehrenthalu i ugarskom ministru predsjedniku K. Khuenu Héderváryju ponudio je suradnju svoje stranke u tim političkim kombinacijama. Ti su razgovori izazvali unutarstranačke trzavice. Dijelovi njegovih saborskih govora i njegovi komentari aktualnih političkih događaja tiskani su u stranačkom glasilu Hrvatsko pravo (1905–06, 1908–10). God. 1909. pokrenuo je dnevnik Hrvatske novosti i pretrpio materijalni neuspjeh. Za javnog bilježnika u Đakovu imenovan je 1911, ali se i dalje bavio politikom kao savjetnik brata Ive i ostalih frankovačkih prvaka. Nije se više kandidirao za Hrvatski sabor, jer su se tomu usprotivili kršćanski socijali s kojima se SHSP 1911. povezala. Na poč. I. svjetskog rata povukao se iz političkog života. — Pod pseudonimom Milivoj Kivorov surađivao je 1894–95. u mjesečniku Tomislav.