FRANKOVIĆ, Dragutin

FRANKOVIĆ, Dragutin, pedagog (Osijek, 3. VII. 1913). U Zagrebu završio pet razreda realne gimnazije, učiteljsku školu 1934. te 1939. pedagošku skupinu predmeta pri Filozofskom fakultetu. Doktorirao 1952. tezom o bitnim obilježjima socijalističke idejnosti i političnosti nastave i habilitirao se 1957. Bio je aktivan u predratnom komunističkom pokretu te surađivao u Novom studentu, Glasu omladine, Glasu mira, Poletu, Hrvatskom učiteljskom domu i Napretku. U tijeku rata pomagao je partizanski pokret. Nakon rata dvije je godine u Novom Sadu i Subotici, potom u Pedagoško-književnom zboru u Zagrebu tajnik i urednik pedagoških izdanja. Od 1947. do 1963. bio je asistent, predavač, docent i izvanredni profesor povijesti pedagogije i komparativne pedagogije pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, do 1975. direktor Jugoslavenskog zavoda za proučavanje školskih i prosvjetnih pitanja u Beogradu, potom 1975–81. redoviti profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu. Predavao je i pedagogiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a nakon 1963. komparativnu pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Surađivao u periodicima Pedagoški rad (1948, 1953, 1956–57, 1959, 1961–62, 1967, 1969, 1974, 1976, 1981), Savremena škola (Beograd 1953, 1961), Pedagoške teme (zbornik, 1957), Pedagogija (Beograd 1963, 1965, 1970, 1980), Zbornik za historiju školstva i prosvjete (1964–65, 1969, 1972–74, 1978, 1980–81), Revija školstva i prosvetne dokumentacije (Beograd 1965, 1975), Nastava i vaspitanje (Beograd 1973, 1982), Vzgoja in izobraževanje (Ljubljana 1974, 1977, 1982) i dr. Bio je glavni i odgovorni urednik Pedagoškog rada (1949–59) i Zbornika za historiju školstva i prosvjete (1964–84). Sa Z. Pregradom i P. Šimlešom uredio Enciklopedijski rječnik pedagogije (Zagreb 1963). Sastavio skripta Komparativna pedagogija (Beograd 1972). Prevodio s ruskoga, francuskog i engleskog jezika. Dobio Nagradu »Ivan Filipović« za životno djelo (1973).