FRANJO IZ MILANA

FRANJO IZ MILANA (Franciscus de Mediolano, Franciscus quondam Antonii de Sesto), zlatar u Zadru (XIV. st.). Rodom iz Sesta kraj Milana. U zadarskim se dokumentima spominje od 1359. do 1400 (sačuvala se i njegova oporuka iz 1388). Sa zastupnicima hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete sklopio je 5. VII. 1377. ugovor kojim se obvezao izraditi srebrni pozlaćeni kovčeg za moći sv. Šimuna. Završio ga je 1380, o čemu svjedoči kraljičin posvetni natpis i majstorov potpis na poleđini toga djela, smještenog isprva u crkvi sv. Marije Velike (od XVII. st. u crkvi sv. Šimuna). Kovčeg (škrinja ili raka sv. Šimuna) izrađen je od čempresovine i obložen pločama od srebrnoga pozlaćena lima obrađenog iskucavanjem, a ima oblik sarkofaga s dvostrešnim krovom. Na krovu je s prednje strane prikazan ležeći lik sveca, oblikovan u visokom reljefu; ostale plohe sadržavaju 13 figuralnih kompozicija u reljefu. Glavna kompozicija na prednjoj strani jest Prikazanje u hramu (po uzoru na Giottovu fresku u kapeli Scrovegni u Padovi), a ostale prikazuju svečeva čuda i događaje vezane uz kraljicu i njezina muža Ludovika I. Anžuvinca te imaju povijesnu i dokumentarnu vrijednost (Ulazak kralja Ludovika u Zadar, Smrt kraljičina oca, Kraljica uzima svečev prst, donatorska kompozicija s kraljicom i njezinim trima kćerima). Na zabatima je dvaput prikazan kraljev grb. Po stilskim osobinama kompozicije su pod utjecajem slikarstva Giotta i njegovih sljedbenika. Zbog nekih, često prividnih razlika u zlatarskoj obradbi likova, pojedini su autori pridavali veće značenje sudjelovanju pomoćnika, čak i šegrta. Poznato je da su u doba izradbe kovčega u Franjinoj radionici bila zaposlena dva pomoćnika i jedan šegrt.