FREISINGER, Ivana

FREISINGER, Ivana (Jeana, Jeanne, Joanna, Johanna), balerina, koreograf i baletni pedagog (Budimpešta, 20. II. 1850 — ?, poslije 1927). Prema vjenčanom listu iz 1868, u Budimpešti se udala za baletnog majstora Franciscusa (Franz) Freisingera de Paula (1828–1877), koji joj je po svemu sudeći bio učiteljem. Iz Budimpešte je 1876. došla u Zagreb gdje kao članica baletne trupe P. Coronellija gostuje u HNK plešući Grand pas sérieux i Ballabile u operi Boissyjske vještice I. Zajca. Odmah je angažirana za iduću sezonu 1876/77. u prvoj stalnoj zagrebačkoj Operi pod vodstvom I. Zajca te već u listopadu 1876. pleše solo točku u operi Noćište u Granadi (K. Kreutzer), u studenom 1876. za praizvedbu Zajčeva Nikole Šubića Zrinjskog koreografira baletne scene Turski ples, Adagio, Arapski ples i Ples bajadere te u njima pleše solo uloge. U istoj je sezoni koreografirala i plesala solistički u baletnim umecima opera Faust (C. Gounod) i Rigoletto (G. Verdi), potom plesala naslovnu ulogu u operi Nijema iz Porticijâ (D. F. E. Auber). God. 1881. koreografira i pleše u baletnim umecima Aide (G. Verdi), 1883. postavlja baletnu scenu opere Gvaranac (A. C. Gomes), 1886. koreografira plesove u komičnoj operi Gospodje i husari (I. Zajc). Nakon ukidanja stalne opere (1889), u HNK koreografira plesove u operetama Mali vojvoda, 1889 (C. Lecocq) i Đak prosjak, 1891 (K. Millöcker) te u pučkom igrokazu Pastorak, 1892 (J. E. Tomić, glazba N. Faller). Kada je nakon dolaska Miletića za intendanta HNK 1894. bila obnovljena stalna opera, osnovan stalni baletni ansambl i utemeljena prva baletna škola pri kazalištu, F. je preuzela vodstvo škole. Također je ostvarila koreografije 1898. u operi Undine (G. A. Lortzing) i u božićnoj komediji Snješka i sedam patuljaka (K. A. Görner), 1899. u operi Trubljač sekinški (V. E. Nessler), u scenskoj priči Rajska vodica (A. Schneider i J. Sedmak prema Andersenu) te u komediji Figarov pir (Beaumarchais). God. 1900. priredila je svoju prvu samostalnu baletnu večer s naslovom Veliki međunarodni plesni potpourri na glazbu B. Holečeka, koja je doživjela više repriza, a 1902. koreografirala plesne scene u opereti Grčki rob (S. Jones). Nakon ponovnog ukidanja stalne opere 1902, F. odlazi u Plzeň, gdje djeluje kao baletna majstorica do 1912. te je smatraju utemeljiteljicom Plzeňskoga baleta. Nakon 1912. svakako je boravila u Zagrebu, vjerojatno do 1927. Poslije joj se gubi trag. F. je dugogodišnjim djelovanjem u HNK veoma pridonijela izgrađivanju baletnog repertoara i razvitku baletne umjetnosti u nas, a dala je i osnove baletnoj pedagogiji. Iz njezine je škole izašla jedna od prvih naših balerina Krista Župančić.