FREUDENREICH, Marija

FREUDENREICH, Marija (Micika), udana Huth, pjevačica, sopran i glumica (Zagreb, 28. VIII. 1863 — Zagreb, 18. I. 1944). Kći glumca, kazališnog redatelja i dramatičara Josipa ml. i glumice i operne subrete Karoline Norveg. Pjevanje je učila prvo u majke, a potom u I. Zajca na glazbenoj školi HGZ u Zagrebu. Počela je kao djevojčica nastupati zajedno s braćom, u obiteljskim promotivnim predstavama, a 1881. debitira ulogom Živane u očevoj Crnoj kraljici i postaje članicom zagrebačkoga kazališta. Angažirana najprije za manje dramske i operetne uloge, ubrzo se stala isticati profinjenim ostvarenjima i u pjevanom i u govorenom žanru da bi se, postupno, posvetila operi, odn. opereti. U Zagrebu je, uza stanku 1884/85, nastupala do sezone 1891/92. kada je postala članicom kazališta u Grazu, gdje ostaje do ljeta 1895, potvrđujući se osobito kao operna pjevačica. U međuvremenu je gostovala i u zagrebačkom kazalištu u opernim sezonama I. Hreljanovića i N. Fallera, 1891, 1893. i 1894. Na poziv intendanta S. Miletića, vraća se ujesen 1895. u zagrebačko kazalište, gdje do umirovljenja 1911. nastupa u operi i opereti. God. 1906. proslavila je 25. obljetnicu umjetničkog djelovanja. Bila je znana i kao koncertna pjevačica, nastupala na glazbenim priredbama u mnogim hrvatskim gradovima, gostovala 1907. u Sarajevu s putujućom družinom B. Dinića, a i nakon umirovljenja povremeno je pjevala i glumila u Zagrebu (1927. na proslavi 100. obljetnice očeva rođenja). Od 1911. bila je u glazbenoj školi HGZ »učiteljica mimike i deklamacije«, a kada je 1920. vlada djelomice preuzela Zavod njoj nije produljio ugovor, pa je poučavanjem pjevanja nastavila samostalno, održavajući povremeno tečajeve i u Grazu. Povodom 50. obljetnice njezina prvog nastupa, održana je o njoj emisija na Radio-Zagrebu (20. IX. 1931) u kojoj je uživo kazivala svoje uspomene i pjevala uz glasovirsku pratnju N. Fallera. U dramskom repertoaru isticala se u komedijama J. E. Tomića, salonskim igrama J. Rorauera, kao Toinette (Molière, Umišljeni bolesnik) te Raimundovim i Nestroyevim igrokazima s pjevanjem. No najznačajnije je kreacije ostvarila u operi i opereti, u ulogama lirskog i koloraturnog soprana, ističući se zvonkim glasom sigurnih visina, dotjerane vokalne tehnike te izražajno jedinstvenim pjevačko-glumačkim oblikovanjem likova. Nastupajući u doba stvaranja repertoara HNK, dala je i sama prinos ostvarivši četrdesetak opernih uloga i više od pedeset operetnih. Bila je prva hrvatska Zerlina (D. F. E. Auber, Fra Diavolo, 1887), Jenny (G. Rossini, Vilim Tell, 1887), Micaela (G. Bizet, Carmen, 1893), Mignon (A. Thomas, Mignon, 1894), Marica (E. Humperdinck, Ivica i Marica, 1895), Jutta (B. Smetana, Dalibor, 1895), Manon i Sofija (J. Massenet, Manon 1897. i Werther, 1901), Marcellina (L. van Beethoven, Fidelio, 1898), Olimpija (J. Offenbach, Hoffmannove priče). U opereti se proslavila kao Adela i Saffi (J. Strauss ml., Šišmiš i Barun ciganin), Denise de Savigny (Hervé, Mam’zelle Nitouche), Laura i Galateja (K. Millöcker, Đak prosjak i Lijepa Galateja), Jelena i Venera (Offenbach, Lijepa Jelena i Orfej u podzemlju), Valencienne (F. Lehár, Vesela udovica). Uspješno je interpretirala i glavne sopranske uloge u operama hrvatskih skladatelja istaknuvši se kao Ljubica i Zorka (V. Lisinski, Ljubav i zloba te Porin), Jelena i Lizinka (I. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski i Lizinka) te Maričon (S. Albini, Maričon), kao i brojnim ulogama u operetama Zajca (Afrodita, Mjesečnica, Momci na brod, Nihilistica, Noć u Kairu) i Albinija (Madame Troubadour i Nabob). U prigodničarskoj dramatskoj ilustraciji M. Ogrizovića Slava njima, 1905. tumačila je lik Sidonije Erdődy-Rubido. Kao pedagog odgojila je naraštaje pjevača među kojima su Ančica Mitrović, Marta Pospišil, Micika Žličar te u Grazu Angela Sallocker.