GAHS, Aleksandar

GAHS, Aleksandar, etnolog i teolog (Požega, 10. VII. 1891 — Zagreb, 1. XII. 1962). Nakon gimnazije u Požegi 1910, počeo je pohađati studij medicine na Medicinskom fakultetu u Beču 1910–11, a potom nastavio filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) u Zagrebu 1911–15. pri kojem je diplomirao 1915. Za svećenika je zaređen iste godine te započeo službovati kao duhovni pomoćnik u Hrvatskoj Kostajnici 1915–16, Kutjevu 1916–19, Zagrebu 1919, zatim je određen za namjesnog učitelja male realne gimnazije u Krapini 1919–20. Viši studij teologije pohađao na bogoslovnom fakultetu u Lyonu i tamo 1921. obranio doktorsku disertaciju De his quae recentiores facti religiosi disquisitionis suppeditant, a na Filozofskom fakultetu u Beču slušao je 1921–23. predavanja iz etnologije i prapovijesti etnologa Wilhelma Schmidta. Po habilitaciji 1923. postavljen je za sveučilišnog učitelja na KBF u Zagrebu, 1924. imenovan izvanrednim i 1926. redovitim profesorom. Umirovljen 1960. Predavao je komparativnu povijest religija. Sudjelovao pri osnutku Etnološkog društva u Leipzigu. Sudionik skupova Međunarodni tjedan religijske etnologije u Tilburgu (Nizozemska) 1922. bez saopćenja te sa saopćenjima u Milanu 1925, Luksemburgu 1929, I. zasjedanja Međunarodnoga kongresa antropoloških i etnoloških znanosti u Londonu 1934. i VI. zasjedanja Međunarodnoga kongresa za povijest religija u Bruxellesu 1935. Radi proučavanja arktičke građe boravio u etnološkim muzejima u Beču, Hamburgu i Københavnu, a in situ istraživao diluvijalnu špilju Petershöhle bei Velden nedaleko od Nürnberga. Održao više predavanja u zemlji i inozemstvu, a osobito su mu zapažena ona u Antropološkom društvu i na Etnološkom seminaru Filozofskog fakulteta u Beču te tečaj na zagrebačkom radiju. Od znanstvenih radova ističu se Religija prakulture (Bogoslovska smotra, 1924–26), Kult luniziranog Praoca kod istočnih Paleosibiraca (Godišnjak Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu 1924/25–1928/29), te Kopf- Schädel- und Langknochenopfer bei Rentiervölkern (Festschrift – Publication d’hommage offerte au P. W. Schmidt. Beč 1928). Pisao je o temama iz etnografije, etnologije i prapovijesti, o magiji, ezoterijskim kultovima, šamanizmu, a radove objavljivao u listovima, časopisima i prigodnim publikacijama kao što su Katolički list (1920–21, 1925), Hrvatska prosvjeta (1921), Glasnik Biskupije bosanske i srijemske (1922, 1925), Sv. Cecilija (1923–24), Bogoslovska smotra (1924–29, 1939, 1944), kalendar Danica (1925), Compte rendu de la IV^e session de la Semaine international d’ ethnologie religieuse (Pariz 1926), Hrvat (1927), Mitteilungen der Anthropologischen Gesellschaft in Wien (Beč 1930, 1935), Hrvatska straža (1932), Compte rendu de la première session du Congrès international des sciences anthropologiques et ethnologiques (London 1934), Wiener Beiträge zur Kulturgeschichte und Linguistik (Beč 1936), Hrvatski dnevnik (1939) te u Hrvatskoj enciklopediji. Dio radova ostao mu je u rukopisu: Južnoazijsko podrijetlo sibirskog šamanizma, Od daramulunske inicijacije u jugoistočnoj Australiji do orijentalno-grčkih misterija i Okosnica povijesti Kine u okviru njezinih dinastija te nedovršeno životno djelo Studien über esoterische Kulte und über das Menschenopfer. Objavio popularno pisane sintetske radove različne tematike, a za potrebe svojih studenata napisao nekoliko skripata. Neka su njegova gledišta izazivala reakciju kritičara s kojima je polemizirao.