GAMULIN, Tomo

GAMULIN, Tomo, marinski biolog (Jelsa na Hvaru, 28. IV. 1906 — Dubrovnik, 4. VI. 1991). Gimnaziju završio u Splitu 1925, a studij zoologije, botanike i geologije 1932. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, gdje je doktorirao 1939. tezom Kvalitativna i kvantitativna istraživanja planktonskih kopepoda u istočnim obalnim vodama srednjega Jadrana tokom godine 1936–37. God. 1934–36. radio kao suplent u gimnazijama u Bitolju i Kotoru, potom je do 1941. asistent u Oceanografskom institutu u Splitu, 1941–42. učitelj na građanskoj školi u Podgori, 1942–44. istraživač u uzgajalištu kamenica u Stonu, 1944–49. znanstveni suradnik i v.d. ravnatelja u Oceanografskom institutu u Splitu i profesor na Višoj pedagoškoj školi (1949), a 1949–50. znanstveni suradnik Instituta za biologiju mora u Rovinju. U Dubrovniku je 1950–55. ravnatelj Oceanografske stanice, a 1952–57. v.d. ravnatelja Biološkog instituta. God. 1956–57. predaje kao izvanredni profesor na Sveučilištu u Zagrebu, a od 1958. do umirovljenja 1980. ravnatelj je Biološkog instituta u Dubrovniku. God. 1955. utemeljio je Akvarij u Dubrovniku, a zaslužan je i za osnivanje botaničkog vrta na Lokrumu. Područje njegova znanstvenog zanimanja bilo je široko, ali ponajprije okrenuto praktičnom ribarstvu. Zarana se posvetio problemima mriješćenja male plave ribe. Otkrio je mrijestilišta srdele i odredio do tada nepoznate položaje njezina zadržavanja nakon prestanka ljetnog lova; ukazao je na ovisnost intenziteta mriješćenja o ekološkim faktorima, a proučio je i trofičke uvjete tijekom mriješćenja. Drugo veliko područje njegova znanstvenog rada bio je životinjski plankton. Jedan je od rijetkih znanstvenika koji je istražio cjelokupnu planktonsku faunu Jadranskog mora. Istraživao je biomasu planktona, njegovu horizontalnu i vertikalnu rasprostranjenost, učestalost i sezonske oscilacije na gotovo svim staništima u Jadranu. Bavio se i poviješću istraživanja svjetskih mora te postigao zadivljujuće znanje koje je prenio na mlađe. Veliku je pozornost posvećivao pedagoškom radu i popularizaciji znanosti. Objavio je velik broj znanstvenih i stručnih članaka u časopisima: Godišnjak Oceanografskog instituta (1938–40), Prirodoslovna istraživanja (1939), Priroda (1945), Acta Adriatica (1948, 1955–56, 1964, 1983), FAO débats et documents techniques (Rim 1954–55, 1957), Nature (London 1956), FAO Proceedings and Technical Papers (Rim 1961), Thalassia Jugoslavica (1964, 1979), Bollettino della Società adriatica di scienze (Trst 1966), Rapports et procès verbaux des réunions, Commission internationale pour l’exploration scientifique de la mer Méditerranée (Monaco—Pariz 1968, 1971, 1977, 1983), Pubblicazioni della Stazione zoologica di Napoli I (Napulj 1969), Morsko ribarstvo (1970, 1972–73, 1975, 1977–79, 1982–85), Bollettino di zoologia (Padova 1972), Acta biologica (1979), Acta Biokovica (1981), Marine Ecology (Berlin—Hamburg 1985, 1993). U knjizi R. Riedla Fauna und Flora der Adria (Hamburg—Berlin 1963, 1970²) obradio je desetak zooplanktonskih grupa (Hydromedusae, Siphonophora, Phyllopoda, Copepoda, Amphipoda, Appendicularia, Thaliacea, Chaetognatha). Bio je i glavni urednik časopisa Thalassia Jugoslavica 1976–80.