GAVRAN, Ignacije

GAVRAN, Ignacije (Mijo), pisac (Vareš, 24. II. 1914). U Franjevački red stupio 1931. Nakon završene Franjevačke klasične gimnazije u Visokom 1934. filozofiju i teologiju studirao u Sarajevu 1934–37, pa teologiju u Breslauu 1937–39. gdje je na Filozofskom fakultetu usporedo studirao filozofiju i povijest umjetnosti. Taj je studij nastavio u Ljubljani 1939–41. gdje je 1941. doktorirao tezom Filozofska antropologija Vladimira Solovjeva. Teologiju je diplomirao 1941. u Sarajevu, a pohađao je i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1943–44. Za svećenika je zaređen 1938. Od 1941. bio je profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a usporedo je predavao 1944–45. kao docent na Teološkom fakultetu hrvatskih franjevaca te 1945–50. i 1958–67. kao profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Uz to je bio 1941–43. i 1950–59. odgojitelj đaka u Visokom, a 1945–48. odgojitelj bogoslova i gimnazijski direktor u Visokom 1967–76. Biran je u upravno vodstvo provincije Bosne Srebrene 1961–67. u svojstvu definitora. Njegova je zasluga kao voditelja profesorske knjižnice Franjevačke klasične gimnazije u Visokom što je njezin knjižni fond porastao od 15 000 na gotovo 60 000 svezaka, a uspostavio je školske arheološke i etnografske zbirke. Spisateljskom djelatnošću G. se počeo baviti još kao gimnazijalac, objavivši 1931. u đačkom listu Cvijet svoj prvi rad. Poslije je surađivao radovima iz područja teologije, filozofije, povijesti, povijesti umjetnosti, nekrolozima, prikazima knjiga, putopisnim bilješkama, prijevodima i znanstvenim komentarima u listovima, časopisima, zbornicima i kalendarima Cvijet (1931–34), Glasnik sv. Ante Padovanskog (1935–37, 1940, 1943), Glasnik omladine sv. Ante (1936), Kalendar sv. Ante (1942–45), Bosna Srebrena (1943, 1946–48, 1952–53, 1962–67, 1969, 1982–87), Dobri Pastir (1950–51, 1953, 1955, 1957, 1960, 1962, 1964, 1966, 1968, 1970, 1972, 1974), kalendaru Dobri Pastir (1951, 1975–76), Danica (Chicago 1954), Blagovest (Beograd 1957), Zajedničar (Pittsburgh 1963), Iseljenički kalendar Bosne i Hercegovine (1965), Acta congressus Scotistici internationalis Oxonii et Edinburgi (Roma 1966), Život (1974), Jukić (1975), Naš život (1975, 1985), Spomenica Franjevačke gimnazije u Visokom (Visoko 1975), Nova et vetera (1976–84), Spomenica dvadesetpetogodišnjice Udruženja katoličkih svećenika »Dobri Pastir« 1950–1975 (Sarajevo 1976), Godišnjak Instituta za jezik i književnost u Sarajevu (1977), Jugoslovenski istorijski časopis (Beograd 1980), Marija među nama (1980), Kačić (1982, 1985, 1993), Marija (1983, 1986), Spomenica Franjevačke klasične gimnazije u Visokom (Visoko 1983), Svjetlo riječi (1983–90), Regiones Paeninsulae Balcanicae et proximi Orienti. Aspekte der Geschichte und Kultur. Festschrift für Basilius S. Pandžić (Bamberg 1988), Zbornik radova o Franji Glaviniću (Zagreb 1989), Napredak (1992–94), Bosna Franciscana (1994–96), Livanjski kraj u povijesti (Split—Livno 1994), Radovi Hrvatskog društva za znanost i umjetnost (1995), Fra Grgo Martić i njegovo doba (Zagreb 1996). Surađivao u HBL. Suautor je prijevoda latinskih i talijanskih dijelova teksta Lastrićeva djela Pregled starina Bosanske provincije (Sarajevo 1977), publikacija Kraljeva Sutjeska, Bobovac (Zagreb 1974) i Stari franjevački samostani: Kraljeva Sutjeska, Kreševo, Fojnica (Sarajevo 1984). Preveo je s njemačkog jezika Katolički katekizam (Sarajevo 1963). Za tisak je priredio, uvodima, bilješkama i tumačenjima popratio, a dobrim dijelom s latinskoga i talijanskoga preveo ljetopise Bone Benića (Sarajevo 1979), Nikole Lašvanina (Sarajevo 1981) i Marijana Bogdanovića (Sarajevo 1984). Zapisi Lastrića, Benića, Lašvanina i Bogdanovića dragocjen su izvor za povijest hrvatskog življa u Bosni u XVIII. i XIX. st. Izdao je 1991. bosančicom pisani prijevod djela Bartolomeja da Salutio, Sedam trublji za probuditi grešnika na pokoru (Građa za povijest književnosti Hrvatske, 33) koje je na hrvatski preveo 1649. P. Papić. Član je rimske Academia internationalis Scotistica.