GENERALIĆ, Josip

GENERALIĆ, Josip, naivni slikar (Hlebine, 19. II. 1936). Sin Ivana, naivnog slikara. Učiteljsku školu završio 1956. u Križevcima. Diplomirao 1962. na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, gdje živi od 1960. Bio je nastavnik u osmogodišnjim školama u Virju (1956–57), Hlebinama (1958–60) i Zagrebu (1960–67). Slikati je počeo 1950. pod očevim utjecajem. Prvi put izlaže na skupnoj izložbi u Križevcima 1954, a prvu je samostalnu izložbu imao 1959. u Koprivnici. U ranoj fazi slijedi način hlebinske slikarske škole, prikazujući podravski ambijent i idilične prizore iz seoskog života: slike u ulju na šperploči, lesonitu, platnu (Poljsko cvijeće, 1956; Portret bratića Milčeka, 1958; Pogled iz mog vinograda, 1959), na staklu (Copernica, Jabuke za tržnicu, Na odru, 1960), akvareli (Pralje, 1956). Od 1961. u svoje kompozicije unosi elemente nadrealnoga (Ribičke priče, 1961; Uplašena kupačica, 1962; Utapljanje, 1964; Strah pračovjeka, 1966). Uz te dijelom zastrašujuće prizore slika i one na granici liričnosti, magičnosti i odmjerene ironije (Mladenci, Deda pere noge, 1961; Dva fašenkara, 1962). Bogatstvo mašte G. pokazuje u radovima iz »cvjetne faze«, udružujući cvjetni dekor s hlebinskim motivima (Ljetni pejzaž s rijekom, 1966; Pejzaž sa suhim drvetom, 1967; Ljubav u polju, 1968; Ciganski tabor, 1969; Adam i Eva, 1970; Hlebinska sirena, 1971; Berba grožđa, 1973; Mladenci u brajdama, 1975). Od 1973. odvaja se od hlebinske tematike i idiličnosti iskazujući zaokupljenost dramom i turobnošću svagdašnjice. Nastaju ekspresivne slike obilježene fantazmagoričnim ugođajem, blagom ironijom, ali i sardonskom oštrinom (Dva ćelava pijanca za stolom, Hlebinska Yadwiga,1973; Prvi svemirci v Hlebinama, Neron opijeva jogenj v Hlebinaj, Luda Jaga, 1975). Istovremeno G. ostvaruje ciklus atipičnih pojedinačnih i skupnih portreta svjetskih i domaćih popularnih ličnosti s područja filma i estrade koje smješta u podravski ambijent. Na isti način radi portrete svoga oca (Tatek slika, 1974) i M. Krleže. U svojoj »crnoj fazi« (1977 – poč. 1990-ih) slika potresna djela prožeta crnim humorom i gorčinom – dehumanizirane krajolike, bića mutante, izopačenost, nakaznost, rat i smrt (Agonija, 1977; Gvajana ’78, Monstrum jede cvijeće, 1978; Božićna trauma, Ne poželi zemlju bližnjega svoga, 1979; Pesticidomani, 1980; Naša apokalipsa: rat, glad, smog, 1985). Također se bavi grafikom (od 1974, intenzivnije od 1985), a 1986. uređuje vlastiti grafički atelijer. Autor je grafičkih mapa Mijn Podravina (Hilversum 1980, predgovor J. Depolo), Prsten od zmije (Zagreb 1984, predgovor V. Maleković), Mutanti (Zagreb 1987, predgovor T. Maroević), Hlebine (Zagreb 1987, predgovor J. Škunca), Ringlšpil (Koprivnica 1987, predgovor Ž. Domljan), Fala (Zagreb 1989, stihovi D. Domjanić). Radio scenografije, predloške za tapiserije te ilustrirao knjige. Reagirao je i na rat u Hrvatskoj (ciklus crteža tušem Hrvatska u krvi, 1991). Održao je mnogo samostalnih izložaba, među ostalim u Zagrebu (od 1960), Zürichu (1967), New Yorku (1968, 1988), Dubrovniku (1970, 1989), Ženevi (1971), Grazu (1974), Münchenu (1975, 1977, 1981), Milanu (1976), Trstu (1977), Hlebinama (1979 – retrospektiva), Essenu (1980, 1983), Udinama (1982), Pittsburghu (1987), Osijeku (1994/95); zajedno s I. Generalićem u Zagrebu (1962, 1976), Münchenu (1965), Düsseldorfu (1966, 1972), Baselu (1968), Firenci (1971), Milanu (1973–74), Amsterdamu (1974, 1978) i dr., s I. Lackovićem i I. Rabuzinom u São Paulu, Montevideu, Buenos Airesu, Santiagu de Chile i Limi (sve 1987), s M. Jankulovskim u Ankari (1988), s B. Paladinom u Rijeci (1993). Sudjelovao je na više od 900 skupnih izložaba u domovini i inozemstvu; nagrađen na izložbama naivne umjetnosti u Firenzi 1976, Morgesu (Švicarska) 1984. i dr. Njegova se djela nalaze u brojnim domaćim i inozemnim muzejima i galerijama (Laval, Nica, Pariz).