GEREB, Matija

traži dalje ...

GEREB, Matija (Geréb, Gréb), hrvatski ban (? — ?, prije 7. II. 1493). Odvjetak ugarske plemićke obitelji, podrijetlom iz Nogradske županije, poslije nastanjene u Erdelju, kojoj su članovi obnašali visoke svjetovne i crkvene službe u hrvatsko-ugarskom kraljevstvu. U izvorima se spominje i s pridjevkom de Wyngarth. Matijin otac Ivan bio je 1451. zapovjednik utvrde Görgény i 1458–59. upravitelj Erdelja, a majka Sofija Szilágy sestra Elizabete, majke ugarsko-hrvatskoga kralja Matije Korvina. Braća su mu ugarski palatin Petar i Ladislav (1452–1502), erdeljski biskup 1476. i kaločki nadbiskup 1501. Svi članovi obitelji bili su pristaše Matije Korvina i njegova nasljednika Vladislava II. Jagelovića i njihov oslonac u hrvatskom dijelu kraljevstva. G. zarana sudjeluje u Korvinovim vojnim pohodima, 1463. istaknuo se prigodom opsade Jajca kada se jedini odazvao pozivu na dvoboj s turskim vojvodom Mustafom i pobijedio ga. Kralj ga je tom prigodom nagradio zlatnim ostrugama i konjem te tako proglasio vitezom. Na mjesto hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog bana dolazi u svibnju 1483, u trenutku kada je kraljevskoj politici bio potreban siguran oslonac u provođenju vladarske politike i sužavanju moći hrvatskih i slavonskih velikaša. U hrvatskim se poveljama bilježi kao »rusagov Dalmacie i Hrvat’ i slovinskoga ban«, a u latinskim »regnorum Dalmacie, Croacie et Sclavonie banus« ili »regni Sclavonie banus«. Prvih godina banovanja uglavnom boravi u Gradecu, Križevcima i Gudovcu kraj Bjelovara. God. 1483–84. nekoliko je puta izdao okružnicu kojom je htio zaštititi građane zagrebačkoga Gradeca od plaćanja trgovačkih pristojba na imanjima hrvatskih i slavonskih plemića. Također je nastojao izmiriti stanovnike Slavonije sa zagrebačkim biskupom O. Thuzom u njihovu sukobu oko plaćanja desetine te posredovao u mirenju pojedinih hrvatskih velikaša i nižeg plemstva. Tijekom 1480-ih, za rata Matije Korvina protiv rimsko-njemačkog cara Fridrika III, ratovao je u Štajerskoj, pokušavao osvojiti gradove Donje Austrije, provaljivao u Kranjsku i austrijski dio Istre te uzalud nastojao ovladati Rijekom i Trsatom. Napose se istaknuo 1483. kada je vodio hrvatsku vojsku koja je u dvodnevnoj bitki (29–30. X) potukla tursku vojsku na Uni. Nepoznati hrvatski ljetopisac zabilježio je: »Let gospodnih 1483. tada tecaše, kada Grebi Matijaš ban hrvatski i Vuk despot i gospoda hrvatska Turke pobiše na brodu Zrinskoga, pobiše je prez čisla« (objavio Đ. Šurmin). Kralj Matija Korvin osobno je pohvalio banovo junačko djelo, a u izvješćima papi Sikstu IV. i talijanskim knezovima napose hvali njegovu hrabrost i ratničku vještinu. Gerebove zasluge u pobjedi ističe i Antonio Bonfini, dvorski povjesničar Matije Korvina. Nastojao je utvrditi i vojnim posadama pojačati pogranične gradove prema turskom i mletačkom posjedu, podupirao je napore knezova Frankapana da vrate otok Krk te se brinuo za obranu hrvatske utvrde Koš na ušću Neretve od Turaka iz Hercegovine. God. 1489. pridružuje mu se u banskoj časti Ladislav Egervári. U Slavoniji je zajedno s braćom Petrom i Ladislavom stekao kraljevim darovnicama brojna imanja u Vukovskoj (Vukovar, Ivankovo, Sot, Opatovac, Sveti Lovrinac, Šarengrad) i Srijemskoj (Valpovo, Strnište, Grdanovac, Sekelj) županiji, prije u posjedu obitelji Morović. Uoči smrti Matije Korvina 1490. boravio je u Beču s bratom Petrom i hrvatskim plemićima odanima Korvinovoj dinastiji. Kao hrvatski ban spominje se i 1491. kada na Dravi uspješno zaustavlja turski prodor. Te godine posreduje u sporu zagrebačkih dominikanaca i plemića Ivana Horvata od Okića u svezi s imanjem Stupnik. Njegovu smrt spominje u svom senjskom izvješću u Milano Bartolomeo de Castelliono, građanin Senja i Zagreba, kojemu je Korvin podijelio plemstvo, a gotovo dva stoljeća poslije bilježi P. Ritter Vitezović u svojoj Kronici: »Vumerl je Matijas Gereb verli Ban Horvatszki«.

LIT.: P. Ritter Vitezović: Kronika aliti Szpomenek vszega szveta vekow. Zagreb 1762, 130–132. — I. Nagy: Magyarország családai czímerekkel, 4. Pest 1858, 368. — I. K. Tkalčić: Povjesni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba, 2. Zagreb 1894, 424, 427–428, 462, 468, 479. — Đ. Šurmin: Hrvatski spomenici, 1. Zagreb 1898, 291, 294. — N. Jorga: Geschichte des Osmanischen Reichs, 2. Gotha 1909, 261. — I. K. Tkalčić: O staroj zagrebačkoj trgovini. Rad JAZU, 1909, 176, str. 202–203. — J. Bösendorfer: Crtice iz slavonske povijesti. Osijek 1910. — L. Thallóczy: Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca (1450–1527). Zagreb 1916, 77, 113, 120. — F. Šišić: Rukovet spomenika o hercegu Ivanišu Korvinu i o borbama Hrvata s Turcima (1473–1496). Starine, 1934, 37, str. 285–286, 315–316; 1937, 38, str. 1–2. — V. Klaić: Hrvatsko kraljevstvo u XV. stoljeću i u prvoj polovici XVI. stoljeća (1409–1526). Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 16(1935) 8, str. 138. — S. Pavičić: Vukovska župa, 1. Zagreb 1940, 168, 205. — S. Jug: Turški napadi na Kranjsko in Primorsko do prve tretjine 16. stoletja. Glasnik Muzejskega društva za Slovenijo (Ljubljana), 24(1943) 1/4, str. 29. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 1981, 165–167, 171, 175–180, 186. — V. Simoniti: Turki so v deželi že: Turški vpadi na slovensko ozemlje v 15. in 16. stoletju. Celje 1990, 75. — M. Kázmér: Régi Magyar családnevek szotára, XIV–XVII. század. Budapest 1993, 404–405.
 
Lovorka Čoralić (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GEREB, Matija. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6764>.