GERIĆ, Tomo

GERIĆ, Tomo, slikar, kipar i keramičar (Vrbanovec kraj Ludbrega, 1. XII. 1933). U Zagrebu završio Srednju tehničku školu i 1957. diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti (O. Postružnik). Suradnik je Majstorske radionice K. Hegedušića od 1957. do 1962. Poslovođa keramičke radionice Likuma 1964–66. Od 1971. živi u Oprtlju, a od 1994. u Rijeci. Imao je umjetničke galerije u Poreču (1974–76) i Novigradu (1976–78). Od 1960-ih pod utjecajem Y. Tanguya slika nadrealističke »planetarne krajolike«, želeći prikazati dramu otuđenog svijeta. Motivom goleme lebdeće kugle iznad horizonta pusta krajolika stvara atmosferu začudnosti i osjećaj tjeskobe. U početku istražuje slikarsku materiju (kombinira bogate impaste s različitim materijalima, osobito kovinama) i problem prostora (Ljuska, Opasna igračka, 1960). Prelaskom u novu okolinu 1970-ih poseže za novim temama (kupačice na plaži, istarski kontinentalni krajolici, vedute gradova) koje slika u realističkoj maniri (Motovun, Oprtalj, 1974). Širokim površinama čistih, hladnih boja postiže ugođaj napuštenosti i osamljenosti sličan onome na njegovim nadrealističkim slikama velikog formata. U tom razdoblju slika i ljudske likove koji nalikuju mramornim skulpturama. Potkraj 1980-ih usredotočuje se na tehniku pastela te stvara kompozicije dinamično ritmiziranih ploha čistih jakih boja (Istra, 1995). Kiparstvom se bavi od 1961, a izražava se u različitim materijalima (željezo, drvo, gips, platno). Oblikuje male figure (najčešće akt) snažno pokrenutih masa kojima postiže efekt stalne promjenljivosti vizura i dojam obilja (Sunce, 1963; Autoportret, 1965). Čest mu je motiv »planetarna kugla«. Interes za istraživanje problema forme vidljiv je i u njegovoj keramici. Isprva svoja djela u glini oslikava motivima istarskih fresaka i mozaika, kasnije se uglavnom posvećuje apstraktnim odnosima oblika (Keramika II, 1984). Bavi se i grafikom. Izlagao je samostalno u Zagrebu (1960, 1963), Nürnbergu (1968, s Ljerkom Njerš), Pazinu (1972), Poreču (1973–78), Umagu (1978), Burghausenu (1979), Rijeci (1989, 1996), Bexu (1991), Rabu (1991) i kao član grupe Triart (1967, s Blankom Dužanec i Ljerkom Njerš). Sudjelovao je na skupnim izložbama: Zagrebačka izložba grafike (1958, 1964 – I. nagrada), izložbe ULUH/HDLU (od 1960), grupe Mart (1961–62), Trijenale u Beogradu (1961), Međunarodna izložba grafike u Ljubljani (1961), Riječki salon (1963), Izložba jugoslavenskog portreta u Tuzli (1967), Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost (Zagreb 1972), Anali u Poreču (1973, 1975), Ars Histriae (1974, 1976, 1980 – I. nagrada za slikarstvo), Memorijal Ive Kerdića (1983), Svjetski trijenale male keramike u Zagrebu (1984).