GETALDIĆ, Vlaho

traži dalje ...

GETALDIĆ, Vlaho (Getaldi, Ghetaldi, Ghethaldi, Ghitaldi; Biagio, Biagio-Domenico, Blasius, Blaž), zamjenik dalmatinskog namjesnika, pjesnik i prevoditelj (Dubrovnik, 22. IX. 1788 — Dubrovnik, 27. X. 1872). Školovao se u rodnom gradu. U Veliko vijeće ušao 1807. Sudionik je posljednjeg sastanka vlastele koja je htjela obnovu Republike 18/19. I. 1814, ali nešto kasnije, poput mnogih dubrovačkih plemića, ulazi u državnu službu. God. 1817. Austrija mu je potvrdila plemićki naslov; u razdoblju 1823–50. često se u izvorima spominje kao dvorski komornik, a naslov baruna podijeljen mu je 1847. God. 1823. član je zadarskoga Okružnog poglavarstva, 1828–29. okružni poglavar Zadarskog okružja. Bio je dugogodišnjim savjetnikom Zemaljske vlade za Dalmaciju u Zadru (1828–48), a povremeno i upraviteljem vladine kancelarije (1842, 1846). U izvorima se spominje i kao predsjednik Komisije za nadzor zdravstva u Zadarskom okružju (1828) te povjerenik izvjestitelj Pokrajinske komisije za prodaju državnih dobara (1836, 1841–42, 1846). Kako je u prosincu 1848. imenovani civilni i vojni guverner Dalmacije J. Jelačić bio trajno odsutan, neko ga je vrijeme zamjenjivao dvorski savjetnik Mihovil Strassoldo, a od jeseni 1849 (dokumentirano od 1. XI) do svibnja 1852. Getaldić. Kao »odpravitelj Pridsidništva« praktično obavlja dužnosti namjesnika za formalnog Jelačićeva mandata. Poslije je, vjerojatno nakon imenovanja namjesnika L. Mamule u listopadu, umirovljen. Najviše se zanimao za agrarna pitanja. U Državnom arhivu u Zadru sačuvan je njegov spis iz 1833, Cenni sugli ostacoli che si frappongono ai progressi dell’agricoltura nella Dalmazia, u kojem kao osnovne zapreke napretku poljodjelstva navodi nedostatak stanovništva i šuma, močvarna područja, mnogobrojne terete, posebice desetinu i kolonatski sustav uopće, loše životne prilike seljaka, javne rabote, rascjepkanost posjeda, nepodijeljene općinske zemlje i iznimno loš obrazovni sustav. Slična će stajališta iznijeti i u izvješću vladi u Beču 1852. U njemu, kao dodatnu zapreku razvitku, posebice ističe »nerazvijen duh udruživanja«, misleći poglavito na nepostojanje društava za udruživanje kapitala, te ponovno upozorava na opasnosti od zaraza, hajdučije i niske obrazovne razine. Njegov je govor u prigodi svečanog otvaranja Središnjega agronomskog društva u Zadru objavljen uz govor F. Borellija Vranskog u brošuri Discorsi sull’economia rurale in Dalmazia e particolarmente nel distretto di Zara (Zadar 1850). Kao tri ključna uvjeta za unapređenje agrara u pokrajini spominje stjecanje praktičnih znanja, kapital kojim se ona mogu oživotvoriti te primjer koji će voditi odnosno poticati privatni interes. — G. je zarana počeo sudjelovati u dubrovačkom kulturnom životu. Najpoznatiji je po latinskom prijevodu Gundulićeva Osmana, objavljenom u Veneciji 1865. pod naslovom Ioannis Francisci Gondulae patricii Ragusini Osmanides a Blasio e baronibus Ghetaldi eius conterraneo latinis versibus expressa. Slobodan prijevod u heksametrima, u koji je uključen prijevod odlomka iz 5. pjevanja B. Zamanje, oslonio je na tekst prvoga dubrovačkog izdanja iz 1826. i preveo dopunu (naime, 14. i 15. pjevanje) P. Sorkočevića. Kako u predgovoru ističe, za »vođu i učitelja« imao je Vergilija, što je bilo u skladu s njegovim uvjerenjem da je i Gundulić nasljedovao Vergilija preko T. Tassa, pa je Getaldićev prepjev zapravo autorovo svjesno približavanje naravnom izvorniku Gundulićeva spjeva. Za razliku od prethodnika, G. je razmjerno discipliniran prevoditelj: u načelu jedan katren transponira u dva heksametra. G. je prigodnicama zastupljen u zbirnim brošurama, a 1818–42. više je njih samostalno tiskao, uglavnom u Zadru. To su latinski pjesnički sastavci (iznimno talijanski), ponekad uz njemački prijevod Sebastijana Steinera. Ode i elegije posvećene su uglavnom vladarima ili članovima carske obitelji u različnim prigodama, a po jednu je »epistolu« posvetio P. A. Paraviji (Tarvisio 1842) i G. B. Rosaniju (objavljena u: Programma dell’I. R. Ginnasio superiore di stato in Ragusa alla fine dell’anno scolastico 187071, Dubrovnik 1871, 8–13). Veći dio prigodnica pohranjen je u Znanstvenoj knjižnici u Zadru, dio u Knjižnici Male braće u Dubrovniku i u NSK u Zagrebu (popis u Š. Jurića). G. je na talijanski prepjevao spjev L. M. Bunića Arion u rieku, Aretuza u goru, napisao elegiju u čast U. Appendinija, prevodio na latinski Kanavelića (prema K. Vojnoviću, rkp. u Knjižnici dominikanaca u Dubrovniku). U prigodi vjenčanjâ Getaldićeva i rođaka mu Šiška Getaldića Gundulića s djevojkama iz kuće Boždarović, prijatelji i znanci (R. Radelja, B. Albertini, A. Marković, P. Radeljević, S. Franković, A. Kaznačić, A. Liepopili) spjevali su desetak pjesama, elegija i epigrama na latinskom i hrvatskom jeziku, otisnuvši ih u knjižici Per le faustissime nozze de’ nobili signori Biagio de Ghetaldi e Sigismondo de Ghetaldi-Gondola con le nobili signore Anna ed Orsola de Bosdari versi (Dubrovnik 1828). Nakon umirovljenja najviše vremena provodio je u ljetnikovcu u Rijeci dubrovačkoj; pripadao je krugu ljudi s kojima se u Dubrovniku 1852. družila Ida Düringsfeld. Bio je dopisnim članom rimskih učenih društava Accademia Tiberina (od 1842) i Accademia degli Arcadi (od 1844) te Istočnjačkog društva (Société orientale) u Parizu (od 1844; I. Pederin). Getaldićev pjesnički i prevoditeljski rad tek je djelomice osvijetljen. Golema neistražena rukopisna ostavština, koja ga svrstava u red najplodnijih hrvatskih latinista XIX. st., pohranjena je u Arhivu Male braće u Dubrovniku. U njoj su, osim pjesnikovih latinskih autografa, autografi njegovih talijanskih i hrvatskih (npr. kolenda) pjesama. Činjenica što je svoje pjesme, prijevode i druge sastavke zapisivao kontinuirano u bilježnicama s točnim nadnevcima, navela je neke pisce (J. Bersa, I. Stojanović) da, vjerojatno, pogrešno zaključe kako je vodio dnevnik. Dio dokumenata o Getaldiću i njegove korespondencije nalazi se u obiteljskom arhivskom fondu Ghetaldi-Gondola u Državnom arhivu u Dubrovniku.

LIT.: Almanacco provinciale della Dalmazia. Zara (1823). — Schematismo provinciale della Dalmazia. Zara 1828. — Almanacco della Dalmazia. Zara (1836). — Schematismo dell’Imperiale Regio governo della Dalmazia. Zara (1841), 1842. — Manuale provinciale della Dalmazia. Zara (1846). — G. Valentinelli: Bibliografia della Dalmazia e del Montenegro. Zagabria 1855. — C. G. F. Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873 (pretisak Zagreb 1995, str. XVII, 10, 107). — I. Milčetić: Talijanski i latinski prevodioci Osmana. Izvješće Kralj. Velike gimnazije u Rieci (Fiume) koncem školske godine 1886/87. Zagreb 1887, 19–20, 22–23, 28. — V. Pomorac: (Stara pisma, listine i povelje). Dubrovnik (kalendar). Dubrovnik 1896, 107–109. — K. Vojnović: Prilozi k arhivalnijem pabircima dubrovačkijem. Starine, 1896, 28, str. 31, 36. — L. Vojnović: Pad Dubrovnika, 2. Zagreb 1908, 181–182, 429. — I. Stojanović: Najnovija povjest Dubrovnika (u: J. C. Engel, Povjest Dubrovačke Republike. Dubrovnik 1922², 344, 368, 481). — G. Praga: Lettere di Pier Alessandro Paravia e di Francesco Maria Appendini a Niccolo Giaxich. Archivio storico per la Dalmazia (Roma), 10(1935) XX/116, str. 6. — Đ. Körbler: Djela Gjiva Frana Gundulića. Stari pisci hrvatski, 9. Zagreb 1938³, 94–95. — J. Bersa: Dubrovačke slike i prilike (1800–1880). Zagreb 1941, 59, 156, 172, 216, 221, 259. — G. Novak: Dalmacija na raskršću 1848. Rad JAZU, 1948, 274, str. 263, 266. — V. Maštrović: Jadertina Croatica, 1. Zagreb 1949. — Ž. Muljačić: Prinove u dubrovačkom Državnom arhivu (II). Arhivist (Beograd), 2(1952) 1, str. 82. — S. Kastropil: Rukopisi Naučne biblioteke u Dubrovniku, 1. Zagreb 1954. — D. Foretić: Društvene prilike u Dalmaciji od polovice XIX stoljeća do prvoga svjetskog rata (u: Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri. Zbornik. Zagreb 1969, 46). — Š. Jurić: Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — V. Maštrović: Zadarska oznanjenja iz XVIII, XIX. i početka XX. stoljeća. Zagreb 1979. — S. Obad: Dalmacija revolucionarne 1848/49. godine. Rijeka 1987. — I. Perić: Dubrovčanin Niko Nardelli kao austrijski namjesnik u Dalmaciji. Anali Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku, 24–25(1987) str. 241–242. — Gundulićev san (katalog izložbe). Zagreb 1989, 69, 225, 252. — B. Stulli: Iz prošlosti Dalmacije. Split 1992, 559–563. — I. Pederin: Povijest arhiva i muzeja u Dalmaciji. Zadarska smotra, 45(1996) 1/3, str. 100, 115, 118. — Rukopisi Znanstvene knjižnice Dubrovnik, 2. Dubrovnik 1997.
 
Nikša Lučić i Darko Novaković (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GETALDIĆ, Vlaho. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6790>.