GLAISE VON HORSTENAU, Edmund

GLAISE VON HORSTENAU, Edmund, general i povjesničar (Braunau na Innu, 27. II. 1882 — logor Langwasser kraj Nürnberga, 20. VII. 1946). Podrijetlom iz vojničke obitelji koja starinom potječe iz Francuske. Završio Vojnu akademiju Marije Terezije 1903. i Ratnu školu u Beču; 1910. je glavnostožerni časnik. Nakon rata vodi Ratni arhiv, predaje na Sveučilištu, bavi se poviješću (ratovi Eugena Savojskog, ratovi s Napoleonom, bosansko-hercegovačka kampanja 1878. i osobito I. svjetski rat) te najposlije ulazi u politički život. Kao potkancelar prijelazne vlade A. Seyss-Inquarta 1938. podupire Anschluss pa je odmah reaktiviran u činu generala Wehrmachta. Nakon travanjskog sloma jugoslavenske države 1941. upućen je u svojstvu predstavnika Vrhovnog zapovjedništva njemačkih oružanih snaga u Zagreb, jer se smatralo da dobro poznaje lokalne prilike uopće te napose bivše austrougarske časnike bliske ustaškom pokretu. Za trogodišnjeg boravka u Hrvatskoj – 1. XI. 1941. njegov je položaj preciziran kao »opunomoćeni general« a povučen je potkraj 1944 – sudjelovao je u svim bitnim političkim odnosima u NDH, o čemu iscrpno piše u svojim memoarima, Die Erinnerungen, 1–3 (Beč—Köln—Graz 1980–88). Njegovo se shvaćanje hrvatskog pitanja znatno razlikovalo od službene njemačke linije koju je u Zagrebu provodio poslanik S. Kasche, ali i od koncepcije i posebice pragmatike Pavelićeva režima. Kao pristaša velikonjemačkih shvaćanja težio je oslanjanju na one snage u hrvatskom društvu koje bi imale izgleda zadobiti široku i realnu potporu, a kao vojnik je shvaćao besmislenost represivnog terora te polagao nade u propalu protuhitlerovsku urotu. U savezničkom zarobljeništvu počinio samoubojstvo.