GLAVIČIĆ, Branimir

GLAVIČIĆ, Branimir, klasični filolog (Našice, 12. V. 1926). Sin Frana, publicista i pjesnika. Maturirao 1945. u I. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je 1954. diplomirao klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu. Doktorirao 1964. na Filozofskom fakultetu u Zadru tezom Metričko zakoračenje u Homera. Od 1957. asistent, od 1965. docent, od 1970. izvanredni te od 1975. redoviti profesor pri katedri za latinski jezik i rimsku književnost zadarskoga Filozofskog fakulteta, pri kojemu je 1986. utemeljio katedru za grčki jezik i književnost. Prevodi s grčkoga i latinskoga te se bavi metričkom problematikom, napose prilagodbom antičkih stihova i strofa metru i naravi hrvatskog jezika, te različnim versifikacijskim i tekstološkim pitanjima. Objavio prvi potpun prijevod Homerovih Himana te Hesiodovo Rođenje bogova (Sarajevo 1975). U okviru projekata Splitskoga književnoga kruga glavni je prevoditelj i priređivač kritičkih izdanja Marulićevih latinskih djela, koje je popratio vrsnim komentarima: Davidias – Davidijada (Zagreb 1974, Split 1984²), Latinska djela, 1 (Zagreb 1979, Split 1992²), Starozavjetne ličnosti – De Veteris Instrumenti viris illustribus commentarium M. Maruli (Zagreb 1984, Split 1991²), Evangelistarium – Evanđelistar, 1–2 (Split 1985), Pouke za čestit život s primjerima (Zagreb 1986), Institucija – De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, 1–3 (Split 1986–87), De humilitate (Split 1989). Također preveo odabrane odlomke iz djela Jakova Bunića Dubrovčanina De raptu Cerberi, De vita et gestis Christi – Otmica Kerbera, Kristov život i djela (Zagreb 1978). Pisao o heksametru latinista Dž. Rastića (Živa antika, Skoplje 1981), o ritmičkoj strukturi Danteova heksametra (Radovi međunarodnog simpozija Dante i slavenski svijet, Zagreb 1984), versifikacijskoj tehnici R. Boškovića (Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 1987), epskom heksametru I. Česmičkog (Mogućnosti, 1990), heksametru P. Rittera Vitezovića (Senjski zbornik, 1991), o stilskim i jezičnim odlikama latinskih govora Š. Kožičića Benje (Zbornik radova o Šimunu Kožičiću Benji, Zagreb 1991), epskoj tehnici D. Benešića (Mogućnosti, 1992). Za povijest hrvatskog latiniteta posebno su vrijedna njegova otkrića zagubljenih Marulićevih djela te prilozi o njegovu jeziku, stilu i stihu (Radovi Filozofskoga fakulteta u Zadru, 1974–75, 1983, 1989–90; Živa antika, 1978; Forum, 1979, 1981; Mogućnosti, 1989; Colloquia Maruliana, 1993, 2). Od 1986. član suradnik JAZU (HAZU), od 1988. izvanredni te od 1991. redoviti član. God. 1978. primio Nagradu »Božidar Adžija« za znanstveni rad, a 1992. Nagradu grada Splita za životno djelo.