Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GLESINGER, Lavoslav, neuropsihijatar i povjesničar medicine (Zagreb, 6. II. 1901 — Zagreb, 29. III. 1986). Klasičnu gimnaziju završio 1919. u Zagrebu, a studij je medicine započeo u Zagrebu (do 1923), a završio 1925. u Beču. Doktorat znanosti postigao 1960. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu tezom Povijest psihijatrije u Hrvatskoj. Nakon završetka specijalizacije iz neuropsihijatrije 1928. u zagrebačkoj Zakladnoj bolnici, imao je do 1941. privatnu ordinaciju u Zagrebu. God. 1941–45. proveo je u njemačkom zarobljeništvu kao liječnik u zarobljeničkim bolnicama i logorima, a 1945–48. bio je vojni liječnik u živčanom odjelu Armijske bolnice u Zagrebu. Kad je 1948. na zagrebačkom Medicinskom fakultetu uvedena obvezatna nastava iz povijesti medicine, djeluje kao predavač toga kolegija te se 1956. habilitira za privatnog docenta radom o hrvatskom humanistu A. Dudiću. God. 1958. imenovan je za stručnog suradnika i voditelja Zavoda za povijest medicine na Medicinskom fakultetu, a kad se 1960. Zavod uklopio u novoosnovani Institut za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti JAZU, nastavlja svoje djelovanje u Institutu kao pročelnik odsjeka za povijest medicine, viši znanstveni suradnik i naslovni izvanredni profesor Medicinskog fakulteta. God. 1964. izabran je za znanstvenog savjetnika te za honorarnog izvanrednog profesora, a 1970. za redovitog profesora u dopunskom radu. Umirovljen 1975, djeluje do 1981. kao vanjski suradnik Instituta. Predavao je povijest medicine i na Stomatološkom fakultetu. — Objasnio je ulogu Židova u našoj kulturi, napose u povijesti zdravstva, istraživao je veze Hrvata s europskom medicinom, posebice boravak stranih liječnika i prirodoslovaca u Hrvatskoj (Paracelsus, Amatus Lusitanus, Hacquet, Varignana, Mattioli, Mariano Santo i dr.) te utjecaj europskih medicinskih središta, poglavito Beča i Padove, na razvoj medicine u nas. Osvijetlio je likove manje poznatih hrvatskih liječnika, prikazao je patografije istaknutih osoba iz naše prošlosti. Pisao je o povijesti zagrebačkoga Medicinskog fakulteta, razvoju zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj te o starijoj medicinskoj književnosti, proučavao je povijest zdravstva u Istri, Dubrovniku, Stonu, Trogiru i Senju te naglasio ulogu naše zemlje kao posrednika između medicine Istoka i Zapada. Dao je velik prinos povijesti psihijatrije. Radove je objavljivao u časopisima i zbornicima Ars therapeutica (1931–33), Liječnički vjesnik (1933–34, 1936, 1938–41, 1947–50, 1954, 1956–57, 1961–63, 1965, 1968, 1976–77), Wiener medizinische Wochenschrift (1933), Ciba Zeitschrift (Ženeva 1934), Jevrejski narodni kalendar (1936–37, 1940–41), Omanut (1936–37), Folia medici (Prag 1937–38), Monatsschrift für Geschichte und Wissenschaft des Judentums (Breslau 1938), Alma mater Croatica (1940), Narodno zdravlje (1948, 1950–51), Folia stomatologica (1950), Gesnerus (Zürich 1950), Le Scalpel (Bruxelles 1951–53, 1955, 1957), Revue d’histoire de la médicine hébrawque (Pariz 1953, 1955–56, 1963), Farmaceutski glasnik (1955, 1960–61, 1963), Deutsche medizinische Wochenschrift (Stuttgart 1956), Medicinski glasnik (1957, 1959), Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1957), Jevrejski almanah (1959–60, 1965–70), Minerva medica (Torino 1959), Anali Historijskog instituta u Dubrovniku (1960–61), Die Waage (Stolberg 1961–64), Hebrew Medical Journal (New York 1963), Rasprave i građa za povijest nauka (1963–89), Saopćenja »Pliva« (1963, 1965–68, 1970–71, 1973–74, 1978–79, 1981), Sudhoffs Archiv für Geschichte der Medizin (Wiesbaden 1965), Acta chirurgica Iugoslavica (1967), Pro medico (1967, 1969, 1972), Salzburger Beiträge zur Paracelsusforschung (1967, 1969), Senjski zbornik (1969), Veteris Ragusae medicina et pharmacia (1969), Diabetologia Croatica (1972), Rad JAZU (1980). Objavio je skripta iz povijesti medicine (1952, 19582, 19703), priredio knjigu William Harvey i otkriće krvnog optoka (1949), bio urednik zbornika Rasprave i građa za povijest nauka te stručni tajnik i suradnik Medicinske enciklopedije LZ. Bio je predsjednik Sekcije za povijest medicine Zbora liječnika Hrvatske i počasni član Zbora. God. 1981. nagrađen je Republičkom nagradom za životno djelo.

DJELA: Amatus Lusitanus i njegov liječnički rad u Dubrovniku. Zagreb—Beograd 1940. — Medicina kroz vjekove. Zagreb 1954. — Liječnici i čudotvorci. Zagreb 1955. — Češkoslovačko-južnoslavenske medicinske veze u prošlosti. Beograd 1965, Bratislava 1969. — Povijest medicine. Zagreb 1978. — Medicinski kurioziteti. Beograd—Zagreb 1980.
 
LIT.: Saopćenja »Pliva«, 13(1970) 1, str. 48. — Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974, 392–393. — V. Sitar: (Razgovor s prof. dr. L. Glesingerom). Medicinar, 26(1975) 3/4, str. 193–195. — M. D. Grmek: Naši povjesničari o svojoj povijesti. Liječnički vjesnik, 101(1979) 9, str. 580–581. — B. Belicza: Povijesnomedicinski rad prof. dr. sc. Lavoslava Glesingera (1901–1986). Ibid., 112(1990) 5/6, str. 193–197.
 
Vladimir Dugački (1998)