LEITNER

LEITNER, trgovačka obitelj u Varaždinu (XIX–XX. st.). Podrijetlom su vjerojatno iz Graza. U Varaždinu se najranije, na popisu Židova 1825–26, spominje Samuel (1797–1872), utemeljitelj (1830) veletrgovine vina iz vlastite proizvodnje »S. Leitner und Sohn«. Djelovao je u Varaždinskoj dobročinstva složnosti od 1843, izgradio kuću 1851, bio biran u gradski odbor za uključenje Varaždina u željezničku mrežu 1861; kao predsjednik Židovske općine zaslužan za gradnju sinagoge 1861. Njegov i portret supruge Julije čuvaju se u Gradskom muzeju Varaždin (GMV; A. Mosé, 1854). Sin mu Vatroslav (Ignac; 1831–1919) bio je posjednik, trgovac i gradski zastupnik, Moriz (Moritz) polagao je 1847. završni ispit u Trgovačkom učilištu u Varaždinu, a Mihael (Michael; 1834–1919) studirao 1852–57. na bečkoj Politehnici i radio na gradnjama u Europi. Poznatiji su njihova braća Albert (1823–1897) i Vjekoslav (Alois; 1836–1906). Prvi se rano uključio u proizvodnju i veletrgovinu vinom, djelujući u čitavoj Habsburškoj Monarhiji, osobito u Češkoj. Od 1873. više je puta biran za gradskoga zastupnika, a kao član varaždinskoga izaslanstva sudjelovao je 1875. u dočeku Franje Josipa I. u Rijeci. U Židovskoj općini bio je član Odbora za gradnju sinagoge. Stekao u mladosti glazbenu poduku, bio vrstan čelist i član Glazbenoga društva. Sa suprugom Terezijom rođ. Mosinger kupio je 1861. posjed na Varaždinbregu (danas naselje Varaždin Breg), sagradio ljetnikovac s pozornicom i glazbenom dvoranom te uredio engleski park 1869–70. Ondje su nastupali vrsni glazbenici, a priređivane su i amaterske kazališne predstave. Nakon Albertove smrti supruga je Društvu za poljepšanje Plitvičkih jezera iz njegove ostavštine darovala više od 160 kompozicija skladatelja komorne glazbe. I djeca su im – časnik Luj (Julije; 1850–1875), industrijalac Dragutin (Carl; 1852–1887), vinar i veletrgovac Gustav (1855–1929) te Berta, Olga i Sofija – naslijedila sklonost glazbi, navlastito pijanistica → DRAGICA (MARKOVIĆ); kćeri su se školovale u F. Wiecka. Albertov je brat Vjekoslav u pol. 1850-ih s D. Pustom utemeljio veletrgovinu željeznom robom, poslije joj postavši jedinim vlasnikom. Opskrbljivao je trgovce u Hrvatskoj i Slavoniji, BiH, Crnoj Gori, južnoj Ugarskoj, Štajerskoj i Srbiji. God. 1880. biran je za gradskoga zastupnika. U spomen na umrloga sina utemeljio je Zakladu Martin Leitner za siromašne darovite glazbenike sviju vjera. Pomagao je varaždinska dobrotvorna društva, ostavio oporučne donacije za 20 gradskih udruga (od kojih pet židovskih) i JAZU. Nadgrobni mu je Spomenik smrti izradio R. Frangeš Mihanović 1906 (otkriven 1908, prenesen sa židovskoga na gradsko groblje 1951). Njegov sin Stjepan (1869–1957), također veletrgovac, sa suprugom je Marijom rođ. Bonn (Betti, Augusta), prešao 1900. na katoličanstvo. Na njegov je poticaj u Varaždinu 1902. osnovano Društvo za prehranjivanje siromašne mladeži pučkih škola (potpredsjednik). Za gospodarske i dobrotvorne zasluge podijeljeno mu je 1909. ugarsko plemstvo s pridjevkom »de Varaždinbrieg«. Kupio je posjed Jalkovec 1911. i ondje sagradio dvorac koji mu je, s trgovinom i drugim nekretninama, oduzet 1946. Umjetninama i knjigama darivao je varaždinske ustanove, ponajviše GMV, a stručnu poljodjelsku knjižnicu pok. sina Alfreda (1898–1945) darovao je 1946. Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva NRH. Marija se bavila dobrotvornim radom, navlastito kao bolničarka za I. svjetskoga rata. Alfred, cambridgeski i bečki student, doktorirao je pravo rigorozom u Zagrebu 1923. Bio je suvlasnik očeve tvrtke, tajnik Muzealnoga društva 1937, predsjednik Trgovačke zadruge i gradski zastupnik. Zatočen 1941. i potkraj godine pušten, prema suvremenicima, poginuo je u sukobu s ustašama. Portret mu je izradio I. Režek 1927 (GMV). Gradivo o obitelji čuva se u fondu Leitner-Puszt u DA u Varaždinu.