HADŽIBEGIĆ, Hamid

traži dalje ...

HADŽIBEGIĆ, Hamid, orijentalist (Sarajevo, 12. VIII. 1898 — Sarajevo, 24. III. 1988). Klasičnu gimnaziju završio u Sarajevu 1916, Šerijatsko-sudačku školu 1921. te u Istanbulu Filozofsko-teološki fakultet na sveučilištu Mutehassisin 1924. i 1927. Pravni fakultet (Hukűk). Od ministarstva prosvjete u Ankari dobio je dozvolu za otvaranje jugoslavenske škole u Istanbulu u kojoj je bio nastavnik 1924–31; u Skoplju je 1931–41. predavao u Velikoj medresi i uz to bio ravnateljem Gazi Isa-begove medrese 1938–41, kada je izabran za profesora šerijatske gimnazije u Sarajevu. Od 1946. radio je kao asistent u Zemaljskom muzeju, 1950–65. kao jedan od utemeljitelja u Orijentalnom institutu, gdje je 1958. postao viši znanstveni suradnik, a usporedo je na Filozofskom fakultetu predavao kao honorarni docent od 1950, kao honorarni izvanredni profesor od 1961. i bio jedan od utemeljitelja Odsjeka za orijentalistiku. God. 1977–84. bio je profesor šerijatskoga prava na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu. U znanstvenim radovima uglavnom se zanimao pravnim sustavom Osmanskoga Carstva, napose poreznim sustavom, a bavio se i odnosima Crne Gore i Osmanskoga Carstva. Sudjelovao je na više međunarodnih znanstvenih skupova i surađivao u časopisima Glasnik Vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije (Beograd—Sarajevo 1937, 1950, 1983), Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu (1947–50, 1954), Istorijski zapisi (Cetinje—Titograd 1949–50, 1955, 1969), Istorisko-pravni zbornik (1950), Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom (1950, 1952–59, 1962–63, 1986), Pregled (1953), Naše starine (1954), Glasnik arhiva i Društva arhivista Bosne i Hercegovine (1961, 1964–65), Almanah (Podgorica 2000). Poseban prinos historiografiji dao je objavljivanjem i kritičkom obradbom osmanskih izvora za bosansku povijest (Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovački, zvornički, kliški, crnogorski i skadarski sandžak. Sarajevo 1957; Oblast Brankovića. Opširni katastarski popis iz 1455. godine. Sarajevo 1972). Prevodio je turske povjesničare Omera Lûtfija Barkana, Ismaila Hakkija Uzunčaršiliju (Uzuncarsili’ya) i Mehmeda Tayyiba Gökbilgina. Najpoznatiji je njegov prijevod romana Sinekli Bakal pisateljice Halide Edib Adivar, objavljen 1959. u Sarajevu pod naslovom Rabija.

DJELA: Glavarina u Osmanskoj državi. Sarajevo 1966.
 
LIT.: G. Elezović: Hamid Hadžibegić, Kanun-nama sultana Sulejmana. Istoriski časopis (Beograd), 2(1949–50) str. 223–224, 230–251. — S. Barjaktarević: Hamid Hadžibegić, Kanunnama sultana Sulejmana. Historijski zbornik, 4(1951) 1/4, str. 359–360. — M. Memić: Velika medresa i njeni učenici u revolucionarnom pokretu. Skopje 1984. — (Nekrolozi): A. S. Aličić, Oslobođenje, 45(1988) 1429, str. 6. — K. Hodžić, Preporod, 19(1988) 8(424), str. 14. — I. Džananović, Zbornik radova Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, 3(1990) str. 185–189.
 
Husnija Kamberović (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

HADŽIBEGIĆ, Hamid. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/7044>.