GOLDŠTAJN, Aleksandar

GOLDŠTAJN, Aleksandar, pravnik i pisac (Vinkovci, 15. VII. 1912). Gimnaziju završio 1932. u Vinkovcima, pravo s doktoratom 1938. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Na poč. 1940-ih u talijanskom zatočeništvu, potom u partizanima priprema ustroj civilnog sudstva. Od 1945. načelnik Zakonodavno-pravnog odjela ZAVNOH-a u Šibeniku, a nakon formiranja Vlade Hrvatske načelnik tog odjela u Ministarstvu pravosuđa. Načelnik kontrolnog odjela u Ministarstvu pravosuđa FNRJ u Beogradu 1946–47, predsjednik Glavne državne arbitraže pri Vladi FNRJ 1947–54. Pokretač i urednik Zbirke odluka državne arbitraže (1–7, Beograd 1948–54). Istodobno potaknuo, pripremao i nadzirao izradbu Lučkih uzanci (1951) i Općih uzanci za promet robom (1954). Jedan od osnivača i glavni organizator privrednog sudstva u SFRJ, G. se, braneći načelo zakonitosti, zauzimao da se državne arbitraže pretvore u privredne sudove korištenjem iskustava zemalja s razvijenim trgovačkim sudovanjem. Nakon donošenja Zakona o privrednim sudovima 1954. izabran za predsjednika Vrhovnoga privrednog suda u Beogradu. God. 1959. izabran za redovitog profesora na katedri privrednog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu koju je vodio do 1981. Utemeljitelj je 1962. poslijediplomskog studija iz privrednog prava, prvog studija te vrste u nas, i njegov voditelj do umirovljenja 1982. U nastavu je 1968. uveo i predmet pravo međunarodne trgovine. God. 1967–73. sudac Ustavnog suda Hrvatske. — Uži znanstveni interes usmjerio je na opću teoriju ugovornog prava, međunarodno trgovačko ugovorno pravo, međunarodno trgovačko arbitražno pravo te posebna područja međunarodnoga trgovačkog prava i probleme pravnog sustava SFRJ. Radeći na studiji o utjecaju državnih akata na ugovore u međunarodnoj trgovini, proveo je istraživanja u Max-Planckovu institutu za međunarodno privatno pravo u Hamburgu te sudske prakse u Engleskoj, Francuskoj, Švicarskoj i Njemačkoj. Plod toga je monografija Utjecaj državnih akata na vanjskotrgovinske ugovore u međunarodnom i komparativnom trgovačkom pravu (Zagreb 1966), pionirsko djelo u nas. Svoje znanstvene poglede o autonomnom pravu, posebice trgovačkim običajima i općim uvjetima poslovanja izložio je u knjizi Privredno ugovorno pravo (Zagreb 1967, 1974², 1980³), a o autonomnim pravilima Međunarodne trgovačke komore i općim uvjetima poslovanja Europske ekonomske komisije UN u djelu Međunarodno trgovačko pravo (Zagreb 1970). Uz knjige, monografije i udžbenike objavio je znanstvene i stručne članke te rasprave u periodičkim publikacijama i posebnim edicijama Ekonomskog instituta Zagreb i HAZU: Arhiv za pravne i društvene nauke (Beograd 1949–54, 1956, 1958), Journal of Comparative Law (London 1954–55, 1958, 1965), The New Yugoslav Law (Beograd 1956, 1958), Wirtschaft und Recht (Zürich 1956), Anali fakulteta u Beogradu (1959, 1961, 1984–85), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1959, 1961, 1963, 1994), Jugoslavenska revija za međunarodno pravo (Beograd 1960), Journal of Business Law (London 1961), Zbornik radova o stranom i uporednom pravu Instituta za uporedno pravo (Beograd 1966, 1981), Pravo i društvo (1983–84), Pravo i vanjska trgovina (1983) i dr. God. 1966. pokrenuo je izdavanje specijaliziranih pravnih djela, posebice s područja privrednog prava i međunarodnoga trgovačkog prava (55 naslova u Pravnoj biblioteci zagrebačkog Informatora). U glasilu Informator potaknuo 1973. izlaženje i bio urednikom mjesečnog priloga Inozemno i međunarodno privredno pravo. Suradnik, član redakcijskog odbora i urednik poglavlja o privrednom pravu u Pravnom leksikonu (Beograd 1964) i Pravnoj enciklopediji (Beograd 1979) te član uredničkog vijeća londonskog Journal of Business Law (od 1959). Djelovao je u vijećima Arbitražnog suda Međunarodne trgovačke komore u Parizu (od 1958), International Centre for Settlement of Investment Disputes u Washingtonu (od 1974), London Court of Arbitration (od 1978) i Permanent Court of Arbitration u Hagu (od 1982). God. 1979. izabran za izvanrednog, a 1991. za redovitog člana JAZU (od 1992. HAZU).