GOLIK, Julije

traži dalje ...

GOLIK, Julije, pedagog, klasični filolog (Fužine, 7. IV. 1866 — Zagreb, 1. XII. 1924). Gimnaziju završio u Rijeci 1886, studij pri Mudroslovnome fakultetu zagrebačkoga Sveučilišta 1890, gdje je 1894. doktorirao tezom o Vergilijevoj Eneidi. Pedagoškim radom započeo je u zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji kao namjesni učitelj. God. 1892. imenovan je pravim učiteljem, a 1895. dobiva profesorski naslov i pridijeljen je Ženskomu liceju u Zagrebu. God. 1899. habilitirao se za privatnoga docenta za povijest rimskoga pjesništva od najstarijih vremena do smrti cara Augusta. God. 1905. preuzeo je nakon Šrepelove smrti suplenturu katedre latinskoga jezika; 1907. postao je izvanrednim, a 1909. redovitim profesorom latinskoga jezika i književnosti. — Bio je vrstan učitelj i pedagog, a rad je temeljio na poznavanju pedagogijske teorije, koju je provjeravao u nastavi. Živo je pratio suvremenu stručnu literaturu i iz broja u broj Nastavnoga vjesnika pisao prikaze i ocjene: o Dettweilerovoj didaktici i obuci latinskoga jezika, o Nägelsbachovim načelima pedagogike u prijevodu I. B. Zocha, o Ganzmannovoj metodici za učenje jezika, Jerusalemovoj psihologiji i dr. Za polaznice Ženskoga liceja, gdje je predavao pedagogiju, sastavio je po Leutzu Nauku o uzgoju s osobitim obzirom na psihologiju (1895). Pisao je o obrazovanju srednjoškolskih učitelja, eksperimentalnoj didaktici, koncentraciji obuke, mladeži u vrijeme puberteta, o srednjim školama u Europi i reformama europskih srednjoškolskih učilišta, o seksualnom uzgoju, o socijalnoj zadaći viših škola, o ulozi majke u narodnom uzgoju i dr. Preveo je Veliku didaktiku J. A. Komenskoga (1900), a u Pedagogijskoj enciklopediji (Zagreb 1895–96) napisao članke filozofija, fiziognomija, frenologija, koedukacija, licej. God. 1894. u anketi o preustroju gimnazija predlagao je da realka traje devet godina (po uzoru na Švedsku). Pedagoško-didaktično znanje i iskustvo vrlo je uspješno primijenio u izradbi udžbenika iz latinskoga jezika. S M. Žepićem sastavio je 1895. Latinsku vježbenicu za prvi gimnazijski razred, a 1901. preradio šesto izd. Latinske gramatike za srednje škole I. Pavca. God. 1910. samostalno objavljuje Latinsku gramatiku, koja je doživjela više izdanja. Iz latinske filologije napisao je rasprave o Vergilijevoj Eneidi, o starima i mladima u rimskoj književnosti, o Horacijevoj metrici, o djelima J. Betondića, o Plinijevu pisanju o kršćanima, o Ovidiju, o postanju i tvorbi latinskoga imperfekta i dr. Osim u Nastavnome vjesniku, kojemu je stalnim suradnikom od 1894, objavljivao je u Pobratimu (1891–96), Hrvatskome učitelju (1893–94), Narodnim novinama (1893, 1896, 1899–1900), Školskome vjesniku (1894, 1897, 1901, 1903, 1905), Katoličkome listu (1909), Hrvatskome pravu (1911), periodiku Za vjeru i dom (1911), Mjesečniku Pravničkoga društva u Zagrebu (1914). Izdao je s komentarima nekoliko školskih klasika: Cezara (Commentarii de bello Gallico, 1901), Plinijeve izabrane listove (1909), Ciceronove izabrane retoričke i filozofske spise (1909), izbor iz Kornelija Nepota (1910) i Horacijeve pjesme (1910). Neka su njegova stajališta bila pobijana, pa je često ulazio u polemike (sa S. Bosancem o uzgojnosti obuke u srednjim školama, s M. Hormanom o seksualnom uzgoju, s P. Valjavcem o metodičkome naputku za porabu nove latinske vježbenice); 1905. Đ. Körbler optužio ga je za plagijat u raspravi o starima i mladima u rimskoj književnosti, što je prihvatio i V. Jagić (Pokret, 1905, 24, 26). God. 1904. izabran je za prvoga predsjednika Hrvatskoga profesorskog društva. Bio je prvi rektor Više pedagoške škole u Zagrebu od njezina osnutka 1919. do 1923.

DJELA: Latinska vježbenica (suautor M. Žepić). Zagreb 1895. — Nauk o uzgoju s osobitim obzirom na psihologiju. Zagreb 1895. — O jeziku u pravnika Julija Paula. Zagreb 1906. — Latinska gramatika. Zagreb 1910 (6 izd. do 1933).
 
LIT.: D. Pfann: O reformi gimnazija. Hrvatski učitelj, 18(1894) 7, str. 106–110; 8, str. 123–124; 9, str. 137–139; 12, str. 180–182; 13, str. 198–202; 14, str. 212–216; 15, str. 230–234; 16, str. 245–248; 17, str. 264–266. — D. Trbojević: Latinska vježbenica za prvi gimnazijski razred. Nastavni vjesnik, 4(1896) str. 165–168. — N. F.: Nauk o uzgoju s osobitim obzirom na psihologiju. Svjetlo, 15(1900) br. 24. — I. Strohal: Dr. Julije Golik, O jeziku pravnika Julija Paula. Mjesečnik Pravničkoga družtva u Zagrebu, 32(1906) 12, str. 936–939. — M. Rabadan: Latinska gramatika za srednje škole. Nastavni vjesnik, 19(1910–11) 10, str. 813–817. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 9–11. Zagreb 1913. — Prof. dr. Julije Golik (nekrolog). Der Morgen, 2(1924) 528, str. 5. — S. Bosanac: Dr. Julije Golik. Nastavni vjesnik, 33(1924–25) str. 251–256. — N. Filajdić: Prvi rektor Više pedagoške škole u Zagrebu. Građanska škola, 3(1926–27) 4, str. 121–124. — V. Gortan: Dr. Julije Golik. U: Iz poviesti hrvatskog školstva i prosvjete. Zagreb 1944, 306–316. — Pedagoška akademija Zagreb 1919–1969. Zagreb 1971, 58.
 
Nataša Bašić (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GOLIK, Julije. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/7102>.