ANTICO DE MONTONA, Andrea

traži dalje ...

ANTICO DE MONTONA, Andrea (Andrija Motovunjanin, Andrija Starić, Anticho, Antigo, de Antiquis, Antiquus), glazbeni tiskar, nakladnik i skladatelj (Motovun, vjerojatno između 1470. i 1480 — ?). Budući da je rođen u Motovunu (potpisuje se uz dvije svoje tiskane skladbe Andrea Antico de Montona 1510. i Andrea Anticho de Monton 1517), drži se da mu je ime talijanizirano te da je izvedeno iz hrvatskog prezimena Starić (L. Županović), koje se javlja u Motovunu i okolici od davnine do najnovijeg doba. O njegovu životu malo se zna. Neko je vrijeme radio kod poznatoga mletačkog tiskara muzikalija Ottavijana Petruccija, koji mu je između 1504. i 1508. u svojim zbirkama objavio 14 četveroglasnih frottola. Zatim je otišao u Rim i već 1510. kao prvo samostalno nakladničko djelo objavio zbirku Canzoni nove… u kojoj je tiskao i jednu svoju frottolu. God. 1516. dobio je papinsku dozvolu za tiskanje polifone glazbe (musica figurata) te je objavio zbirku Liber quindecim missarum…, s četveroglasnim misama Brumela, Févina, Moutona des Presa, La Ruea, Pipelarea i Rosellija, a 1517. dobiva dozvolu i za tiskanje tabulature orguljskih djela (zbirka Frottole intabulate…). God. 1520. vratio se u Veneciju gdje je od 1521. do 1537. objavio pet zbirki. Osobito je bio aktivan od 1535. do 1537, nakon stanke od punih 14 godina. Nakon 1537. nema o njemu više podataka. Može se pretpostaviti da je umro, do kraja prve pol. XVI st. možda u istom gradu. — Od njegovih mladenačkih edicija, na kojima je želio usavršiti Petruccijevu tehniku tiskanja nota, ali bez vidnijeg uspjeha, danas je poznato 11 zbirki (R. Eitner drži 12) u 21 izdanju. U izdanjima iz 1510. i 1517. objavio je i svoje skladbe. Koliko se do danas zna, A. je komponirao 17 izvornih četveroglasnih frottola te preradio stanovit broj tuđih, pisanih za orgulje. Izvorne mu skladbe odaju sve značajke tog oblika s početka XVI st.: od potpuno homofonih (npr. Vale iniqua uale hormai) do frottole s diskretnom primjenom imitacijske tehnike (npr. Io mi parto el cor vi lasso). U preradbama tuđih djela za orgulje postiže zanimljive zvučne efekte. Njegove skladbe objavio je Petrucci u nekoliko zbirki frottola: Poi che son si sfortunato (u: Frottole libro III, Venecija 1504); Io son quel doloroso e tristo amante, Prendi larme o fiero amore, A ti sola ho dato el core, Resta horsu madona in pace, Questa amara aspra partita, Vale iniqua uale hormai, Siegua pur chi uol amore (sve u: Frottole libro V, Venecija 1505); Ochi mei mai non restati, Quel chel ciel, Questo tuo lento tornare (u: Frottole libro VII, Venecija 1507); Non tardar o diua mia, Io mi parto el cor vi lasso, La insuportabil pena (u: Frottole libro IX, Venecija 1508). Neke je objavio u vlastitim izdanjima: Uoi che ascoltate (u: Canzoni nove…, Rim 1510); Sil focho in chui sempre, De chi potra più (u: Frottole libro III, vjerojatno Rim 1517). Njegove frottole bile su ponovno objavljene neposredno prije i poslije II svjetskog rata. Dvije od njih objavio je Alfred Einstein s Anticovom zbirkom Canzoni, sonetti… (De chi potra pid, S’il focho in chui sempre) Northampton (Mass.) 1941, a jednu (Io mi parto madonna el cor vi lasso) u svom djelu: The Italian Madrigal, 1, Princeton (New Jersey) 1949. Svih sedamnaest frottola objavio je Lovro Županović u raspravi: Andrija Motovunjanin (Andrea Antico de Montona) u seriji Spomenici hrvatske glazbene prošlosti, 3, Zagreb 1972. I Anticove preradbe objavio je ponovno Benvenuto Disertori u djelu Le frottole per canto el liuto intabulate da Franciscus Bossinensis, Milano 1964 (Si e debile il filo; Che debbo far, che mi consegli amore?; Occhi mei lassi; Frena donna i tuoi bei lumi; O che aiuto, o che conforto; Per dolor mi bagno el viso; Virgine bella) i iste te preradbe L. Županović u raspravi: Hrvatski skladatelji XVI stoljeća u seriji Spomenici hrvatske glazbene prošlosti, 1, Zagreb 1970. Kao nakladnik A. je objavio zbirke: Canzoni nove con alcune scelte de varii libri di canto, Rim 1510; Liber quindecim missarum electarum quae per excellentissimos musicos compositae fuerunt, Rim 1516; Frottole intabulate da sonar organi libro primo, Rim 1517; Frottole … libro tertio, vjerojatno Rim 1517; Canzoni Sonetti Strambotti et Frottole libro quarto, Rim 1517; Frottole libro tertio, Rim 1518 (prema A. Einsteinu sadržajno identična s prethodnom zbirkom); Frottole libro quarto, Venezija 1520 (prema R. Eitneru); Motetti libro primo, Venecija 1521; Libra primo de le Canzoni francese, Venecija 1535; La Courone et Fleur des Chansons a tre, Venecija 1536; Il terzo libro de Madrigali di Verdelotto, Venecija 1537; Degli Madrigali a tre veci, Venecija 1537. — Svojim je vlastitim frottolama A., kao zasad prvi potvrđeni hrvatski skladatelj XVI st., u neku ruku utro put madrigalima Andrije Patricija (Petrisa), a svojim preradbama kao da je u instrumentalnoj glazbi doradio nešto ranije nastojanje Franje Bosanca (L. Županović).

LIT.: Petar Stanković: Biografia degli uomini distinti dell’Istria, 3. Trieste 1829, 69–70. — Pietro Tomasin i Giovanni Piber: Andrea Antico chierico di Montona nell’ Istria, primo calcografo musicale. Trieste 1880. — Albino Zenatti: Andrea Antico da Montona. Archivio storico per Trieste, l’Istria e il Trentino (Rim), 1881–82, 1, str. 167–199; 3, str. 249–261. — Knud Jeppesen: Die italienische Orgel-musik am Anfang des Cinquecento. København 1943. — Claudio Sartori: Dizionario degli editori musicali italiani. Firenze 1958, 8–11 (s potpunom bibliografijom). — Josip Andreis, Dragotin Cvetko i Stana Đurić-Klajn: Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji. Zagreb 1962, 32. — C. W. Chapman: A. Antico, 2 sv. (disertacija). Harvard University (Mass.) 1964. — Dragan Plamenac: The Recently Discovered Complete Copy of A. Antico’s Frottole Intabulate (1517), Aspect of Medieval and Renaissance Music. New York 1966. — Lovro Županović: Tragom početka hrvatske umjetničke glazbe. Republika, 23(1967) 10, str. 460. — Isti: Hrvatski skladatelji XVI stoljeća. Spomenici hrvatske glazbene prošlosti, 1. Zagreb 1970, 1–36. — Isti: Umjetnost Andrije Motovunjanina. Spomenici hrvatske glazbene prošlosti, 3. Zagreb 1972, VI–XVII (mjestimično dopunjeni tekst u: Istra, 13(1975), 1/2, str. 61–69). — Josip Andreis: Povijest glazbe, 4. Zagreb 1974, 50–53. — Lovro Županović: Tragom hrvatske glazbene bašćine. Zagreb 1976, 13–25. — Isti: Stoljeća hrvatske glazbe. Zagreb 1980, 28–31, 35–37, 46–47.
 
Redakcija (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ANTICO DE MONTONA, Andrea. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/712>.