GORITZ-PAVELIĆ, Mercedes

GORITZ-PAVELIĆ, Mercedes, balerina, koreografkinja, kostimografkinja i pedagoginja (Gospić, 24. V. 1907). Od 1918. polazi žensku realnu gimnaziju i uči klasični balet u baletnoj školi HNK u Zagrebu. Školovanje nastavila u Grazu gdje je učila i moderni ples u Karin Schneider te diplomirala. Usavršavala se u Beču i Münchenu, u školama modernog plesa (Mary Wigman, Gertrud Bodenwieser) i kraće vrijeme u Zagrebu u baletnoj školi Margarite Froman. God. 1932. osnovala i vodila Zagrebačku komornu plesnu grupu s kojom je priredila prvu plesnu večer 5. III. 1933. u Malom kazalištu, s programom plesnih točaka u vlastitoj koreografiji. Prvom solističkom plesnom večeri predstavila se zagrebačkoj publici 1934; 1933–42. gostovala povremeno u HNK u baletnim ulogama te kao koreografkinja. Međunarodni ugled stekla 1936. samostalnim plesnim nastupom na Svečanim tjednima u Beču, gdje je izvela i hrvatske narodne plesove (J. Gotovac, Poskočica), što je sa zanimanjem popraćeno u bečkom tisku. Te je godine zapažena i na Olimpijadi u Berlinu kada je uz baletni ansambl HNK plesala glavnu ulogu, Djevojku, u Baranovićevu Licitarskom srcu te izvela solistički program za koji je dobila prvu nagradu. U vlastitoj koreografiji i kostimografiji postavila je 1941. u HNK u Zagrebu tri baleta, Pastirsku igru (W. A. Mozart), Faunovo popodne (C. Debussy) i Don Morte (F. Wilckens), u kojima je i plesala. Do II. svjetskog rata često je gostovala u Austriji (Graz, Beč), Njemačkoj (München), Čehoslovačkoj (Prag), Rumunjskoj te u Americi (1938). God. 1939. predavala je kao gost na Visokoj školi plesne umjetnosti u Berlinu, 1942–43. angažirana je kao primabalerina i koreografkinja u Državnoj operi u Bukureštu. Po svršetku rata morala je ostati u Rumunjskoj zbog supruga Hellmuta Goritza koji je bio rumunjski državljanin. God. 1946–59. bila je voditeljica baleta i koreografkinja u Državnoj operi u Temišvaru, 1959–73. vodila je balet Državne opere u Braşovu. Uz to je gostovala više puta u rumunjskim gradovima i u Bugarskoj. Bila je i stalna gošća rumunjske TV, a 1964. izvela je koreografiju za emisiju Proljeće u Karlovcu na RTV Zagreb. God. 1973. nastanila se u Münchenu gdje je do 1980. vodila vlastiti baletni studio. Držala je tečajeve o baletu na Akademiji za glazbu i scensku umjetnost u Beču (1965) i na Visokoj glazbenoj školi u Münchenu (1967). Spajajući klasičnu baletnu tehniku s modernim plesom, stvorila je vlastiti plesni stil, gdjekad protkan folklornim elementima. Među njezinim koreografijama ističu se Faunovo popodne (Debussy) i Don Morte (Wilckens, prve izvedbe u Zagrebu), zatim Coppelia (L. Delibes), Slike s izložbe (M. P. Musorgski), Serenada (Mozart), Poziv na ples (C. M. Weber), Bahčisarajska fontana (B. V. Asafjev), Ščelkunčik (P. I. Čajkovski), Šeherezada (N. Rimski-Korsakov), Začarana šuma (H. Klee). U solističkim nastupima često je izvodila plesove na glazbu hrvatskih skladatelja K. Baranovića, Gotovca, B. Kunca, Z. Bradića. Objavila je baletne romane Danas nije umrla tako lijepo (tiskano u Innsbrucku i u hrvatskom prijevodu u Zagrebu, 1982) i Marina Gorska (München 1986).