HARASTOVIĆ, Anton

HARASTOVIĆ, Anton, pjevač, tenor, plesač, koreograf i redatelj (Osijek, 2. VIII. 1896 — Maribor, 23. X. 1965). U Osijeku nastupao s đačkim diletantskim družinama, a o. 1911. u osječkom kazalištu u igrokazu s pjevanjem Šokica (I. Okrugić-Sremac). Preselivši se 1912. u Varaždin, priključio se Hrvatskom dramatskom društvu igrajući u glazbenim i dramskim predstavama do 1915, kada je mobiliziran. God. 1918–22. ponovno je u Varaždinu član Gradskoga kazališta. Od 1922. angažiran u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru, 1941–45. u Hrvatskom državnom kazalištu u Banjoj Luci, potom se vratio u mariborsko kazalište gdje je ubrzo umirovljen. Do kraja života režirao i koreografirao predstave mariborskih amaterskih kazališnih družina. Na početku karijere, u varaždinskom kazalištu, nastupao kao pjevač i plesač u operetnim i opernim predstavama, a zapažen je i u glumačkim ulogama, posebice kao Mor u Razbojnicima (F. Schiller). Poslije se pretežito posvetio opereti kao koreograf, plesač, redatelj i tumač uloga tenora buffo. U mariborskom kazalištu postavio je na scenu tridesetak opereta; među njima su djela J. Straussa ml. (Barun ciganin), K. Millöckera (Đak prosjak), F. Lehára (Carević, Drotar, Friderika, Grof Luksemburški, Zemlja smiješka), I. Kálmána (Bajadera, Ciganski primaš, Grofica Marica, Jesenji manevri, Kneginja čardaša), L. Falla (Stambulska ruža), P. Abrahama (Ples u Savoyu), R. Benatzkog (Adieu Mimi!), S. Jonesa (Gejša), J. Beneša (Fakinka, Sveti Anton svih zaljubljenih patron), J. Ipavca (Možiček), J. Jiraneka (Sve za šalu), V. Parme (Apolonov hram), M. Kozine (Majda), R. Rasbergera (Rdeči nageljni), R. Gobeca (Habakuk), S. Albinija (Barun Trenk). Bio je i voditelj baletnog ansambla; kroničari mariborskoga kazališta pripisuju mu najveće zasluge za stvaranje operetnog repertoara. Osobitu je popularnost stekao scenski efektnim, cjelovitim pjevačko-plesačkim kreacijama komičnih likova od kojih su najuspješniji Vrhovni eunuh u Zemlji smiješka, Župan Koloman u Grofici Marici, Kancsianu u Kneginji čardaša, Mustafa beg u Plesu u Savoyu, Jolly u Orlovu (B. Granichstädter) i Bronio u Poljačkoj krvi (O. Nedbal), uloga s kojom je 1944. proslavio 25. godišnjicu umjetničkog rada u banjolučkom Hrvatskom državnom kazalištu. S ansamblom mariborskoga kazališta gostovao je u Zagrebu, Ljubljani, Beču, Grazu.