ANTON, Václav

traži dalje ...

ANTON, Václav, operni pjevač, dramski glumac i redatelj (Plzeň, ČSSR, 16. V 1850 — Zagreb, 18. II 1917). Završivši građansku školu u rodnom gradu, A. je učio pjevanje kod I. Matesa u Plzeňu i na Konzervatoriju u Pragu. Kazališnu djelatnost započeo je kao operni i operetni pjevač u Plzeňu i Pragu 1871. U Zagrebu djeluje od 1873. God. 1881. postavljen je za redatelja zagrebačke Opere i operete, a 1900. za nadredatelja. Predavao je mimiku u školi Narodnoga zemaljskoga glazbenog zavoda (od 1883) i u Miletićevoj Hrvatskoj dramatskoj školi (1896–1898). Bio je koralist u zagrebačkoj katedrali. Kao dramski glumac i operni pjevač gostovao je u Pragu, Plzeňu, Osijeku, Senju, Splitu i dr. Imao je privatnu glumačku školu u Zagrebu; bio je starješina Hrvatskoga sokolskog saveza. Umirovljen je 1909, a posljednji put je nastupio 1911. — U Zagrebu je debitirao 1873. kao Valentin (Ch. Gounod, Faust) te Vašek (B. Smetana, Prodana nevjesta), a ubrzo je nastupio i u naslovnoj ulozi komedije Poljski židov E. Erckmanna. Tumačio je osobito uspješno operne uloge: Levi (I. Zajc, Nikola Šubić Zrinski), Valentin (Ch. Gounod, Faust), Marullo (G. Verdi, Rigoletto), a nastupao je i u Hugenotima G. Meyerbeera, Fra Diavolu D. F. E. Aubera i operetama I. Zajca, J. Offenbacha, J. Straussa i K. Zellera. Kao dramski komičar nastupao je u klasičnim komedijama, salonskim igrama i lakrdijama. Bio je Shakespeareov Caius (Vesele žene windsorske), Tranio (Ukroćena goropadnica), Tizba (San ivanjske noći) te Molièreov Jacques (Škrtac), Mascarille (Kaćiperke) i Scapin (Scapinove spletke). Igrao je i u danas zaboravljenim ili manje izvođenim komedijama kao Iglić (J. N. Nestroy, Lumpazivagabundus), Robert (G. Moser, Knjižničar), Passepartout (J. Verne, Put oko svijeta za 80 dana), Striese (P. Schönthan, Otmica Sabinjanki) i dr. A. je bio zapažen kao dramski i operni redatelj, povremeno je bio i plesač, koreograf te scenograf. — Svestrana umjetnost pjevača-glumca osigurala mu je veliku popularnost kod zagrebačke publike, u početku među opernim i operetnim slušateljstvom, a potom kod ljubitelja komedijâ.

LIT.: (Dvadesetpetgodišnjica Václava Antona). Hrvatska domovina, 1897, br. 249 i 254. — Narodne novine, 63(1897) br. 254. — Obzor, 38(1897) br. 252 i 254. — Francezka i Antonova večer. Hrvatsko pravo, 12(1906) 3075, str. 3. — Aladar Kottas (A. K.): Vaclav Anton. Agramer Zeitung, 81(1906) 37, str. 4–5. — Ivan Souvan (S-n): Französischer Abend. Ibid., 38, str. 5. — Zvonimir Vukelić: Anton. Hrvatsko pravo, 15(1909) 4150, str. 1–2. — Gostovanje Václava Antona u Senju. Ibid., 16(1910) 4302, str. 5. — -a: Gostovanje g. Václava Antona. Narodna obrana, 10(1911) 63, str. 3. — Gostovanje Václava Antona u Osieku. Hrvatsko pravo, 17(1911) 4597, str. 9. — Ivan Krnić: Erstes Gastspiel Antons. Die Drau, 44(1911) 63, str. 5. — (O gostovanju Václava Antona u Osijeku). Ibid., 65, str. 5. — Vladimir Lunaček: Václav Anton. Obzor, 58(1917) 49, 1. — (Nekrolozi): Agramer Tagblatt, 32(1917) 48, str. 3; Hrvatska riječ, 1917, 41, str. 3; Ilustrovani list, 4(1917) 8, str. 170–171; Male novine, 8(1917) 50, str. 2; Narodne novine, 83(1917) 40, str. 2–3; Sriemske novine, 30(1917) 16, str. 2–3; Sv. Cecilija, 11(1917) 2, str. 63. — Četiri sjene iz stare garde. Zagreb, 1(1933) 5, str. 6. — Žarko Harambašić (ha): Václav Anton najotmeniji komičar hrvatskog kazališta. Jutarnji list, 27(1938) 9592, str. 23–24.
 
Nikola Batušić i Jagoda Martinčević-Lipovčan (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ANTON, Václav. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/738>.