ANTONIĆ, Božidar

traži dalje ...

ANTONIĆ, Božidar, muzički pedagog, zborovođa i orguljaš (Dubranec, Turopolje, 13. III 1907). Osnovnu školu polazio je u Odri kraj Zagreba, a nakon četvrtog razreda klasične gimnazije završio je 1925. i Učiteljsku školu u Zagrebu. Prvu je muzičku poduku dobio kao pitomac Grkokatoličkog sjemeništa od prof. Janka Slogara, poznatoga muzičkog pedagoga. Nakon završene Učiteljske škole nastavio je studij orgulja kod prof. F. Lučića i F. Dugana st. u muzičkoj školi Polyhymnia i u Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je i diplomirao u teoretsko-nastavničkom odjelu. Službovao je u Ivancu kraj Čakovca (1925–1926), Samoboru (1926–1936) te u Zagrebu na Oglednoj školi (1937–1939), Učiteljskoj školi (1939–1951) i Pedagoškoj akademiji (1951–1977). — A. se zarana počeo isticati muzičko-pedagoškim radom. Prvi je u Hrvatskoj uveo na Oglednoj školi Galin–Paris–Chevéovu metodu, a u Učiteljskoj školi Tonic–Sol–Fa system što se znatno odrazilo u općeobrazovnim školama u Hrvatskoj. Već kao poznati muzički pedagog vodio je ljetne seminare, koje je organizirao Prosvjetni sabor SR Hrvatske, zatim aktiv muzičkih pedagoga općina Brežice, Krško i Sevnica, a dvije godine (1972–1974) predavao je metodiku muzičke nastave na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (VIII odjel). Uz pedagoški rad bavio se i dirigiranjem; bio je zborovođa »Jeke« iz Samobora i zagrebačkih zborova »Maksim Gorki«, »Bratstvo-jedinstvo« i »Ivan Filipović«, kao i crkvenog zbora Sv. Marije. Ujedno je nastupao kao koncertant i pratilac na orguljama. Objavio je nekoliko priručnika iz muzičke pedagogije (u rukopisu ima rad Metodika glazbenog odgoja), a surađivao je i u listovima i časopisima: Proljeće (1941–1942), Sv. Cecilija (1941, 1942), Dječja umjetnost (1943), Napredak (1944), Kulturni radnik (1955), Muzika i škola (1956, 1957, 1964, 1965), Grlica (1958). — Antonićevo je značenje dvojako: kao pedagog nastojao je uvesti u praksu one metode muzičkog odgoja i obrazovanja koje bi omogućile najširim slojevima naroda upoznavanje muzičke umjetnosti; kao zborovođa istančana ukusa i senzibiliteta istakao se i kao promicatelj vrijedne zborske literature. Dobio je republičku nagradu »Ivan Filipović« i Povelju Saveza udruženja muzičkih pedagoga Jugoslavije.

DJELA: Muzička početnica za V razred osmogodišnje škole i I razred gimnazije. Zagreb 1951(1952!) (do 1960. 7 izd.). — Uvod u dirigiranje. Ritam i ritmičko čitanje. Zagreb 1952. — Muzička vježbenica za VI i VII razred osmogodišnje škole i II i III razred gimnazije. Zagreb 1955, 1958², 1959, 19604. — Uvod u dirigiranje, 1–2. Zagreb 1961.
 
LIT.: Mitan Katić (mk): Rad dječjeg muzičkog pedagoga g. Božidara Antonića na zagrebačkoj oglednoj školi. Novosti, 32(1938) 128, str. 12. — Albe Vidaković: Duhovni koncert u bazilici. Sv. Cecilija, 37(1943) 1, str. 5. — Vladimir Blašković: Prvi koncert Pjevačkog društva Bratstvo-jedinstvo. Narodni list, 5(1949) 1267, str. 2.
 
Branko Rakijaš (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ANTONIĆ, Božidar. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/744>.