GRAZIO, Ferdo

traži dalje ...

GRAZIO, Ferdo, pijanist, skladatelj i pjesnik (Split, 24. IX. 1912 — Dubrovnik, 12. X. 1998). U Dubrovniku završio gimnaziju i srednju glazbenu školu. Diplomirao 1935. na Pravnom fakultetu u Beogradu i romanistiku 1955. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studij glasovira završio 1964. na Muzičkoj akademiji u Sarajevu; usavršavao se u G. Agostija na tečaju Akademije Chigiana u Sieni. Najprije službovao kao sudac. Poslije 1945. bio glazbeni referent Radio stanice Dubrovnik, zatim poučavao glasovir u dubrovačkoj Učiteljskoj školi te od 1965. u Muzičkoj školi »Luka Sorkočević«, gdje je 1978. umirovljen. Koncertirao solistički i u duu sa sestrom Marijom (Dubrovački klavirski duo), izvodeći skladbe za dva glasovira i za glasovir četveroručno. Nastupao u Zagrebu, Rijeci, Sarajevu, gostovao u Parizu (1957), Rimu (1958), a u duu u Napulju (1971) i Veneciji (1980–81), najveći broj koncerata održao je u Dubrovniku. Stekao priznanja izvedbama djela romantičara (F. Chopin) i suvremenih skladatelja. Pri zajedničkom muziciranju Ferdo i Marija izvodili su stilski zaokružene programe (Dubrovačka klavirska muzika; Koncert slovenske muzike; Mozartovo veče itd.) tehničkom uigranošću i usklađenošću interpretacija. Skladbe su im posvetili L. M. Škerjanc (Baročna suita, 1959), R. Matz (Dubrovački akvareli, 1970) i N. Njirić (Sonatina, 1981). G. je skladao dvadesetak skladba, orkestralnih, komornih, glasovirskih i vokalnih, snimljenih na LP ploči Ferdo Grazio (Jugoton, 1988): Suita u folklornom stilu i Dubrovački triptihon za gudački orkestar, Linđo za glasovir četveroručno, Pjesni ljuvene za glas i glasovir i Matija Gubec, zborna poema. U duu s Marijom snimio je LP ploču U počast Dubrovniku (Jugoton, 1982) sa skladbama I. M. Jarnovića, A. Sorkočevića, Đ. Murattija, N. Njirića i vlastitim Dubrovačkim plesovima. Napisao je oko 300 pjesama na hrvatskom i talijanskom jeziku. Tridesetak ih je objavljeno u časopisima Dom i svijet (1940–41), Dubrovnik (1943, 1981, 1985, 1987) i Dubrovački horizonti (1988). Pisao glazbene i kazališne kritike (Naša kronika i Glas slobode, 1945). Za glazbenu djelatnost nagrađen je sa sestrom Marijom Zlatnom plaketom grada Dubrovnika 1982.

LIT.: Z.: Koncert pijaniste Ferda Grazia. Vjesnik, 14(1953) 5. IX, str. 5. — A. B.: Aktivnost Dubrovačkoga klavirskog dua. Slobodna Dalmacija, 34(1976) 3. XII, str. 6. — I. Mrduljaš: Hrvatska poslijeratna kazališna kritika – pokrajinska. Prolog, 12(1980) 43, str. 49. — N. Jurica: Ferdo Grazio – pjesnik romantičnih ideala. Dubrovački horizonti, 20(1988) 28, str. 157–158.
 
Ivona Ajanović-Malinar (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GRAZIO, Ferdo. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/7474>.