GRBA, Pajo
traži dalje ...GRBA, Pajo, pjevač, bariton (Vojkovac kraj Križevaca, 9. VII. 1898 — Zagreb, 22. VI. 1972). Pjevanje učio u Zagrebu u J. Ouřednika i u Beču u L. Kaisera i A. de Sanctisa. God. 1919–28. bio član zbora zagrebačke Opere i nastupao u manjim ulogama. Solističku karijeru započeo 1928. u ljubljanskoj Operi ulogom Vladislava (B. Smetana, Dalibor) te ostvario dvadesetak uloga uglavnom lirskog baritona. U sezoni 1931/32. angažiran je u Liberecu (Češka); 1932/33. nastupao u Osijeku i Splitu, a od 1933. bio je solist Opere HNK u Zagrebu u kojoj je 21. XII. 1950. proslavio 25. obljetnicu umjetničkog djelovanja ulogom Mitke u Konjovićevoj Koštani. Stječući ugled najprije ulogama lirskog baritona, nastupao u operetnom repertoaru, gdje su mu zapažene kreacije Agamemnona (J. Offenbach, Lijepa Jelena), Jana (O. Nedbal, Poljačka krv) i Manuela (F. Lehár, Giuditta). Prešavši na repertoar dramskog baritona, isticao se jasnom deklamacijom, zaobljenim pjevačkim frazama te glazbeno i glumački razrađenim kreacijama. Ostvario je pedesetak opernih i operetnih uloga od kojih su najuspjelije Zrinjski (I. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Onjegin i Tomski (P. I. Čajkovski, Evgenij Onjegin i Pikova dama), Knez Igor (A. Borodin, Knez Igor), Burundaj (N. Rimski-Korsakov, Priča o nevidljivom gradu Kitežu), Bohuš (A. Dvořak, Jakobinac), Přemysl (B. Smetana, Libuša), Germont i Don Carlos di Vargas (G. Verdi, Traviata i Moć sudbine), Scarpia (G. Puccini, Tosca), Simon (E. Wolf-Ferrari, Četiri grubijana), Sender (L. Rocca, Dibuk), Klingsor i Amfortas, Donner i Telramund (R. Wagner, Parsifal, Rajnino zlato i Lohengrin) i Mefisto (C. Gounod, Faust). Sudjelovao je i u praizvedbama, napose hrvatskih opera, pa je tumačio Jugovića u Grabancijašu (B. Širola) 1936, naslovnu ulogu u Rkaću (A. Dobronić) 1938, Kizlar-agu u Sunčanici (B. Papandopulo) 1942. i Gavru u Kameniku (J. Gotovac) 1946.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
GRBA, Pajo. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/7481>.