HERCIGONJA, Silvija

HERCIGONJA, Silvija, udana Baldauf, balerina, koreografkinja i baletna pedagoginja (Tuhelj, 9. XI. 1923 — Zagreb, 16. VI. 1999). Prvu plesnu poduku dobiva u školi Ane Maletić pri zagrebačkoj Plesnoj pozornici, a klasični balet uči u Ane Roje i O. Harmoša u baletnom studiju HNK u Zagrebu. Usavršavala se u Parizu i Londonu gdje je boravila u nekoliko navrata. God. 1948–60. članica baletnog ansambla zagrebačkog HNK, gdje je plesala epizodne karakterne uloge. Usporedo angažirana od 1948. i u Zagrebačkom pionirskom kazalištu (sada Zagrebačko kazalište mladih) za koje je koreografirala baletne, glazbene i dramske predstave: Orašar (P. I. Čajkovski, 1952), Čarobne papučice (D. Jerković–F. Pomykalo, 1952), Snježna bajka (prema Andersenu – Pomykalo, 1954), Velika coprarija (Blanka Chudoba–I. Lhotka Kalinski, 1957), Čarobni slavuj (O. Nedbal, 1957), Bajka o bajci I i II (glazba B. Gagić, 1961. i 1962). Od 1960. djeluje u Pionirskom kazalištu »Trešnjevka« (od 1969. Malo kazalište »Trešnjevka«, sada »Trešnja«) u kojemu postaje voditeljica i koreografkinja Baletnog studija te umjetničko-pedagoška ravnateljica osnovne škole za balet i ritmiku. Postavila je niz baleta kojima je i autorica, posebice Mornarske vragolije (glazba M. Berta, 1970), Baletni divertissement I i II (Berta, 1970. i 1972), Klik-klak (Berta, 1972), Baletne arabeske I–III (1973, 1976. i 1979), Baletne sličice (1974). Uz to je izradila koreografiju za brojne predstave među kojima su Izgubljena svirala (J. Aleksić–H. Hegedušić, 1975), Carev slavuj (Andersen – A. Brezovsky, 1975) Čudo u ormaru (M. Kušec–Hegedušić, 1977), Tamo neki kralj (U. Kosiol–S. Zubak, 1980), Ništa nas ne smije iznenaditi (A. Dedić, 1987). Koreografirala je redovito i za predstave Zagrebačkoga kazališta lutaka (Dječak i vjetar, Srećko među bubama, Plava boja snijega, Čipolino, Radoznali slonić, Crveni kišobrani, Čarobnjak iz Oza), za kazalište »Komedija« (baletne groteske Bakanal i Can-can; baletne scene u operetama) i za Festival djeteta u Šibeniku, a povremeno i za televizijske predstave, a njezine su se pedagoške sposobnosti osobito izrazile u radu s djecom najmlađe dobi. Odgojila je mnoge baletne umjetnike i plesače, među kojima su Almira Osmanović, Ivanka Žunac, Melita Skorupski, M. Jagušt. God. 1976. dobila je Nagradu grada Zagreba za unapređenje odgoja i obrazovanja.