HETRICH, Ivan

HETRICH, Ivan, redatelj i novinar (Vinkovci, 25. X. 1921 — Stubičke Toplice, 5. IV. 1999). U Zagrebu 1933–40. polazio klasičnu gimnaziju. Prekinuvši školovanje, 1941–46. radio kao činovnik u knjižari S. Kuglija. Za rata je bio tajnik amaterskoga filmskog društva »Romanija«. Od 1946. zaposlen na Radio-Zagrebu kao spiker, novinar, dramski glumac, redatelj i adaptator proznih i kazališnih djela; autor je prve poslijeratne radiodrame Konvoj (s Borom Slaninom, 1949). Istodobno 1950–52. studirao režiju na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost (B. Gavella). Jedan od utemeljitelja TV Zagreb 1956, gdje je i umirovljen 1984. Prvi je stalni TV spiker te, postignuvši iznimnu popularnost, radi i kao novinar i voditelj serija emisija o filmu (Ekran na ekranu i 3-2-1-kreni), kontakt-emisija (Četvrtkom otvoreno) i kvizova (Kviskoteka, Brojke i slova). Od 1980. do 1996. autor je uspješnih serija emisija Srdačno vaši i Srce u zavičaju, u kojima je u formi razgovora i dokumentarnih priloga prikazao život i djelovanje većinom hrvatskih umjetnika, javnih djelatnika i iseljenika. Režirao je brojne TV drame od kojih su najzapaženije one u suradnji s I. Štivičićem, Vražji otok (M. Krleža) i Balkon, rađen prema Matoševim motivima, te dvije dramske serije (Kuda idu divlje svinje, 1970–71, nagrada TV festivala na Bledu; Kapelski kresovi, 1976–77). Djelovao je i u »Zora-filmu« 1951–56. kao dramaturg, spiker i redatelj dokumentarnih i namjenskih filmova te 1964–70. u poduzeću »Ozeha«, gdje je osnovao filmski odjel i režirao niz reklamnih filmova. Scenarist je i redatelj srednjometražnog filma za djecu Veliko putovanje (1958). Predavao je TV režiju (1983–85) na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju. Režirao je predstave u Karlovačkom kazalištu (B. Jonson, Volpone, 1952; Sidonie Gabrielle Colette, Gigi, 1954) te u Zagrebu u Gradskom kazalištu »Komedija« (R. N. Nash, Čarobnjak koji donosi kišu, 1959) i HNK (E. Albee, Tko se boji Virginije Woolf? 1965). Uglavnom na temelju videomaterijala napisao je nekoliko knjiga intervjua. Humoreske i crtice objavljivao u periodicima Nova Hrvatska i Vrabac (1944–45) i Hrvatski slikopis (1945), intervjue, putopise i TV kritike u listovima Arena, Forum, Jež (Beograd, pseud. Grigorije Fućak), Oko, Studio i Vikend, a western-romane u nizu Laso (pseud. John George Jullian). Primio za režiju Republičku nagradu za umjetnost 1950. i Nagradu grada Zagreba 1965.