ANTUNOVIĆ, Ilija

ANTUNOVIĆ, Ilija, društveno-politički radnik (Drvenik kod Makarske, 20. VI 1919). Rođen je u siromašnoj seljačkoj porodici Jure Antunovića. Osnovnu školu završio je u rodnom selu. U rujnu 1941. postaje član KPJ i uskoro borac Partizanskog odreda Drvenik. U studenom 1941. sudjeluje na sastanku komunista u selu Baćini kod Ploča na kojem je odlučeno da se počne s oružanom borbom, a u siječnju 1942. razoružava financijsku postaju u Drveniku. Od veljače 1942. borac je 1. južnodalmatinske (Biokovske) čete, a od lipnja 1942. zamjenik komesara čete bataljona »Josip Jurčević«. Prilikom osnivanja 4. dalmatinske brigade, u siječnju 1943, izabran je za komandira čete, a nedugo zatim postaje zamjenik komandanta i komandant bataljona. Pod njegovom komandom bataljon se istaknuo u borbama protiv ustaša u Imotskoj krajini i postao udarnim. Nakon kapitulacije Italije bataljon je ušao u sastav 1. dalmatinske brigade i izvršio niz uspješnih akcija na srednjodalmatinskim otocima. U svibnju 1944. teško je ranjen na Šolti, pa je prebačen u partizansku bolnicu u Italiji. Nakon povratka u prosincu 1944, postavljen je za komandanta Dubrovnika, a potkraj rata za komandanta Dopunske brigade u Trogiru. Od završetka rata do 1956. nalazio se na rukovodećim dužnostima u JNA; penzioniran je u činu potpukovnika. Kao umirovljenik diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i nastavio društveno-politički djelovati. Od 1969. do 1974. bio je zastupnik u Republičkom vijeću Sabora SRH. Narodnim herojem proglašen je 23. VII 1952.