ANTUNOVIĆ ALJMAŠKI

traži dalje ...

ANTUNOVIĆ ALJMAŠKI, plemićka obitelj. Plemstvo i plemićki naslov Aljmaški dao je car Leopold I 18. XI 1698. Stjepanu A., što je 1754. potvrdila komisija za pregled plemićkih povelja. Carica Marija Terezija dodijelila je 1751. plemstvo Albeu A. Aljmaškom iz Aljmaša (ili Bačkog Aljmaša, danas Bácsalmás u Mađarskoj). God. 1807. odlukom skupštine Bačke županije ubilježeni su u popis plemića izravni Stjepanovi potomci Matija i njegovi zakoniti nasljednici. Stjepanov sin Šimun kupio je imanje Aljmaš, a drugi sin Stjepan dobio je 1719. s Matijom i Josipom Guganovićem u zakup posjed Kunbaju. Ugarski palatin darovao je 22. XI 1745. pustaru Kunbaju članovima obitelji Latinović, Guganović i Šimunu A. Aljmaškom, koji su dokazali da je imanje bilo u posjedu njihovih predaka. Kako su propustili pribaviti kraljevsku potvrdu darovnice, kraljevska komora je 1791. pokrenula spor koji je završio na štetu Antunovićâ i ostalih vlasnika te su 1815. izgubili imanje. Selo Aljmaš, po kojemu su dobili naziv, dodijelila je 1780. kraljevska komora Antunovićima i još nekim obiteljima. U matrikulama Aljmaša spominju se Antunovići već od 1740. U izvorima za povijest Subotice potkraj XVII st. te oko 1740. ima podataka o spomenutom Šimunu A., sindiku franjevačkog samostana u Subotici. On je darovao oltarnu palu Sv. Mihovila franjevačkoj crkvi (oltar je dovršen 1740/1741; oltarna se slika, rad Sebastijana Stetnera, čuva u samostanu). Među donatorima subotičkog samostana u razdoblju 1793–1795. spominju se Jakov, Bartul i Petronila A. U literaturi nije zabilježen podatak o njihovu srodstvu s obitelji (A. Sekulić). Od 1825. spominje se Albert A., stric biskupa i književnika Ivana Antunovića. Albert je od 1825. drugi podžupan, a od 1829. prvi podžupan Bačke županije. Pavao A. je izabrani gradonačelnik Subotice od 26. XI 1849, a Matija je bio kraljevski javni bilježnik u istom gradu 1884. Matijin sin Josip (rođen 1852), liječnik i društveni radnik, imao je udjela u nastojanjima za uvođenje hrvatskoga nastavnog jezika u bunjevačke škole; od 1888. bio je zemaljski zastupnik Subotice u Ugarskom saboru. — U popisu bačkih plemića spominju se ogranci Antunovića iz Aljmaša, Bikića, Starih Moravica i Subotice. Pogrešno je poistovjetiti ove plemenitaše sa srpskim Antonovićima (Jovan Janać Antonović dobio je plemstvo 1. III 1751).

LIT.: Obitelj. — Bács-Bodrog vármegye egyetemes monografiáya, 2. Sombor 1896, 603. — Ivan Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 4. — Ivan Evetović: Životopis biskupa Ivana Antunovića. Građa JAZU, 1899, 2, str. 235–236. — Bács-Bodrog vármegye, 2. Budapest 1909, 567, 570, 571. — Mijo Mandić: Bunjevačko plemstvo. Subotička Danica, 1927, str. 46. — Petar Pekić: Povijest Hrvata u Vojvodini od najstarijih vremena do 1929. Zagreb 1930, 99, 109, 135, 137, 138, 151, 166. — Matija Evetović: Život i rad biskupa Ivana Antunovića narodnog preporoditelja. Subotica 1935, 7–11. — Viktor Antun Duišin: Plemićke porodice. Vojvodina (zbornik), 2. Novi Sad 1939, 155. — Paškal Cvekan: Subotički franjevački samostan i crkva. Subotica 1977, 11, 33, 63, 65, 66. — Ante Sekulić: Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici. Split 1978, 27, 51, 83, 84, 91, 92. — Josip. — S.: Plemeniti aljmaški dr. Josip Antunović, ličnik, subotički virilista, zastupnik I. sreza Sub. grada i prisidnik katoličko-bačkog stalnog odbora. Subotička Danica, 12(1895) str. 34–39.
 
Ante Sekulić (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ANTUNOVIĆ ALJMAŠKI. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/781>.