GROSPIĆ, Ferdo

GROSPIĆ, Ferdo, ortoped (Gospić, 13. XII. 1893 — Zagreb, 27. X. 1983). Sin je istoimenoga županijskog fizika u Gospiću, gdje je 1912. završio gimnaziju. Studij medicine započeo u Innsbrucku, a završio 1920. u Pragu. God. 1920–22. radio na kirurškom odjelu zagrebačke Zakladne bolnice, potom u bolnicama u Pakracu i Ogulinu, gdje je bio i ravnateljem. God. 1924. prelazi u Ortopedsku bolnicu na Svetom Duhu u Zagrebu, kao asistent utemeljitelja hrvatske ortopedije B. Špišića, te ondje 1925. završava specijalizaciju. Od 1927. do 1931. bio je ravnatelj te bolnice, a kad je ona 1931. ukinuta, jer se u njezinu zgradu uselila Zakladna bolnica, vodi novoosnovani Ortopedski odjel te bolnice do 1945. Nakon rata neko je vrijeme voditelj Ortopedskog odjela nove Zakladne bolnice na Rebru, a 1946. preuzima vodstvo zagrebačke Ortopedske klinike do umirovljenja 1964. Habilitirao se 1947. radom o ozljedama meniska koljena, 1948. postaje izvanrednim, a 1958. redovitim profesorom zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. Osnivatelj je Jugoslavenskog ortopedskog društva 1932. i iste godine suorganizator I. ortopedskoga kongresa u Zagrebu u zajednici s čehoslovačkim ortopedskim društvom. Kao praški đak bio je jedan od glavnih pokretača suradnje čehoslovačkih i jugoslavenskih ortopeda i sudjelovao na mnogim zajedničkim znanstvenim skupovima. Također je utemeljitelj i prvi predsjednik Ortopedske sekcije Zbora liječnika Hrvatske (1958) te inicijator osnivanja Udruženja ortopeda i traumatologa Jugoslavije (1960), kojemu je od 1962. bio predsjednikom. Jedan je od osnivatelja i glavni urednik časopisa Acta chirurgica Iugoslavica (1954–67). — Usavršavao se u Parizu, Beču i New Yorku. Bio je začetnik kirurških metoda liječenja u našoj ortopediji, uvevši mnoge nove operativne zahvate kao osteosintezu kralježnice, operacije meniska, kiruršku repoziciju prirođenog iščašenja kuka. Posebice se bavio poplitealnim sindromom i kirurgijom koljena, kirurškim liječenjem koštano-zglobne tuberkuloze te kongenitalnim luksacijama kuka, gdje je razradio vlastitu operativnu metodu. Radove je objavljivao u časopisima: Liječnički vjesnik (1925, 1927, 1929–30, 1932–33, 1935, 1938–39, 1950, 1953, 1956, 1958), Medicinski pregled (1927–28), Slovanský sborník ortopedický (Brno 1928, 1932), Revue d’orthopédie et de chirurgie de l’appareil moteur (Paris 1950), Acta chirurgica (1951), Wiederherstellungschirurgie und Traumatologie (Basel 1953), Medicinski glasnik (1956, 1960), Minerva medica (Torino 1959). Izradio je dva nastavna filma, surađivao je u udžbeniku ortopedije I. Ruszkowskog i sur. (Zagreb 1970). Bio je počasni član Zbora liječnika Hrvatske, Udruženja ortopeda i traumatologa Jugoslavije, čehoslovačkoga liječničkog društva »I. E. Purkině« te francuskoga, austrijskoga i bugarskoga ortopedskog društva.