GROSS, Izidor

GROSS, Izidor, šahovski problemist (Kislőd, Mađarska, 1866 — Jasenovac, 1942). U Trnavi u Slovačkoj završio židovsku vjersku školu i od 1884. kao pjevač u bogomoljama i vjeroučitelj služio u nekoliko mjesta Austro-Ugarske Monarhije. God. 1891. došao u Karlovac, gdje se oženio i bio drugi pjevač u židovskoj bogomolji. Tragično je završio u logoru Jasenovac. Od 1892. samostalno sastavlja šahovske probleme i već sljedeće godine sudjeluje na turniru u Beču. Prvo priznanje dobio je u Linzu 1898, a posljednji je šahovski problem sastavio 1940. i poslao u Tel Aviv; objavljen je 1950. u časopisu Al Hamishmar. Ukupno je sastavio oko 350 problema i stekao 36 nagrada i priznanja. Počasno priznanje Međunarodne šahovske federacije dobio je u Budimpešti 1926, a 1929. osvojio je prvu nagradu u Londonu među dvjestotinjak svjetskih problemista. God. 1908. osnovao je Karlovački šahovski klub i bio mu prvim predsjednikom. U Karlovcu je organizirao prvi hrvatski problemski turnir i potom još šest njih (1924–36). Na međunarodnim turnirima problemista u Karlovcu 1912, 1925, 1928. i 1933. bio je sudac kao i u prijateljskom susretu Slovenije i Hrvatske u Rogaškoj Slatini 1926. Surađivao je u karlovačkim tjednicima Narodni glas, Karlovac, u kojima je i uređivao šahovsku rubriku, i Karlovački glasnik, u listovima i časopisima Šah (Maribor), u kojemu je također bio urednikom problemske rubrike, Dom i svijet, Zagreber Tagblatt, Morgenblatt te u nekim inozemnim časopisima. God. 1928. bio je izabran počasnim predsjednikom Jugoslavenskoga šahovskog saveza, a 1930. prvim predsjednikom Sveslavenskoga korespondentskog šahovskog saveza. U hrvatskoj šahovskoj povijesti znamenit je po tome što je napisao prvu stručnu knjigu na hrvatskom jeziku i što je uveo naše nazive za sve šahovske figure koji se i danas upotrebljavaju.