GROSS, Mirjana

GROSS, Mirjana (Mirjam), povjesničarka (Zagreb, 22. V. 1922). Gimnaziju završila 1940. u Zagrebu. God. 1943–45. u njemačkom je koncentracijskom logoru Ravensbrück, 1947–51. studira povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 1952–58. asistentica je u Historijskom institutu JAZU, 1959. doktorira tezom Uloga socijalne demokracije u političkom životu Hrvatske 1890–1895. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i postaje asistentica u Odsjeku za povijest, 1960. habilitira se za docenticu, 1964. izabrana je izvanrednom profesoricom i 1971. redovitom profesoricom hrvatske povijesti. God. 1982. povlači se u mirovinu. Nakon prvih radova o socijalnoj demokraciji na prijelomu XIX. u XX. st. pisala je i predavala napose o Banskoj Hrvatskoj potkraj XIX. i na poč. XX. st., a potom je dala prve sustavne obavijesti o do tada neistraženoj društvenoj i političkoj povijesti u Dalmaciji te BiH. Poslije je istraživala razdoblje nakon 1848, napose politička zbivanja i ideologije, a postupno se sve više zanimala za društvene procese pod utjecajem francuske historiografije oko časopisa Annales. Zaokruženi pogled na hrvatsku povijest 1883–1914. dala je u djelu četvero autora Povijest hrvatskog naroda 1860–1914 (1968). Na poč. 1960-ih počinje se baviti fenomenom pravaštva te 1973. objelodanjuje knjigu Povijest pravaške ideologije. To djelo je međaš s kojim ona postupno napušta »tradicionalnu historiju«. U knjizi Historijska znanost (1976) hrvatsku je historiografiju podrobnije upoznala sa suvremenim kretanjima europske historiografije. Od svih njezinih radova najveću pozornost zaslužuju knjige o povijesti sjeverne Hrvatske u početnom razdoblju formiranja građanskog društva od pol. XIX. st. tijekom nekoliko idućih desetljeća, Počeci moderne Hrvatske (1985) i Prema hrvatskome građanskom društvu (1992). U obrani profesionalnosti povijesne znanosti sudjelovala je i u polemikama, od kojih su najpoznatije one protiv velikosrpske interpretacije hrvatske povijesti XIX. st. s M. Ekmečićem (1973. i 1975–77) i protiv dogmatskog marksizma B. Đurđeva (1978–79). Surađivala je u zbornicima, časopisima i listovima Historijski zbornik (1950, 1952–69, 1972–73, 1977, 1982, 1985–89, 1994), Historijski pregled (1954, 1957, 1963), Zbornik Historijskog instituta JAZU (1954, 1979), Iz starog i novog Zagreba (1957), Radovi Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1959), Istorija XX veka (Beograd 1962), Jugoslovenski istorijski časopis (Beograd 1962–66, 1975, 1988), Österreichische Osthefte (Beč 1964, 1966, 1968–69, 1993), Putovi revolucije (1965), Annali della Facoltà di lettere e filosofia dell’ Università di Trieste (1967), Naše teme (1967, 1982, 1984, 1986–87, 1989), Die nationale Frage in der Österreichisch-ungarischen Monarchie 1900–1918 (Budimpešta 1967), Odvjetnik (1968), Dometi (1969–70, 1987), Nastava povijesti (1969, 1972), Spomenica u povodu proslave 300 godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, 1 (Zagreb 1969), Časopis za suvremenu povijest (1970–81, 1983, 1987, 1992–93, 1996–97), Dubrovnik (1970), Kritika (1970), Hrvatsko sveučilište (1971), Pazinski memorijal (1971), Radovi Instituta za hrvatsku povijest (1971, 1983, 1985, 1996), Sozialstruktur und Organisationsgeschichte europäischer Nationalbewegungen (München 1971), Internationales kulturhistorisches Symposion Mogersdorf (Zagreb 1976, Željezno 1978, 1987), Slavic Review (Chicago 1977), Die Donaumonarchie und die südslawische Frage von 1848 bis 1918 (Beč 1978), Austrian History Yearbook (Houston 1979–80), Društveni razvoj u Hrvatskoj od 16. do početka 20. stoljeća (Zagreb 1981), East European Quarterly (Boulder, Colorado 1981), Strani centralnoj i jugovostočnoj Evropi (Moskva 1982), The Nobility in Russia and Eastern Europe (New Haven 1983), Burgenländische Forschungen (Željezno 1984), Revue des Études Slaves (Pariz 1984), Friedenssicherung in Südosteuropa (München 1985), Zentrale Städte und ihr Umland (St. Katharinen 1985), Jagićev zbornik (Zagreb 1986), Gesellschaft, Politik und Verwaltung in der Habsburgermonarchie 1830–1918 (Wiesbaden—Budimpešta 1987), Gordogan (1987), Mitteilungen des Österreichischen Staatsarchivs (Beč 1987), Bildungsgeschichte, Bevölkerungsgeschichte, Gesellshaftsgeschichte in den böhmischen Ländern und in Europa (Beč—München 1988), The Mirror of History (Santa Barbara—Oxford 1988), Zbornik radova o povijesti i kulturi srpskog naroda u SR Hrvatskoj (Zagreb 1988), Bürgertum in der Habsburgermonarchie (Beč—Köln 1990), Erasmus (1993, 1996), The National Question in Europe in Historical Context (Cambridge 1993), Regional Contact (København 1993), Otium (1994–96), Grafenauerjev zbornik (Ljubljana 1996), Narodna umjetnost (1996), Ante Starčević i njegovo djelo (zbornik; Zagreb 1997), Zbornik radova simpozija o fundamentalnim istraživanjima (Zagreb 1997), Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj (Zagreb 1998), Politička misao (2000) i dr. Surađivala je u Pomorskoj enciklopediji, Enciklopediji Jugoslavije i HBL LZ. Bila je član redakcije Putova revolucije, Nastave povijesti (1967–73), Časopisa za suvremenu povijest (do 1980), a član je redakcije Historijskog zbornika od 1985. i Radova Zavoda za hrvatsku povijest od 1996. Uredila je Šidakov zbornik (Historijski zbornik, 1976–77) te zbornik Društveni razvoj u Hrvatskoj od 16. stoljeća do početka 20. stoljeća (Zagreb 1981). Bila je gostujuća profesorica 1969/70. u Londonu (School of Slavonic Studies), 1978/79. na University of Virginia u SAD i 1979/80. na Sveučilištu u Klagenfurtu, a predavanja je održala na sveučilištima i institutima u Beču, Kölnu, Mainzu, Berlinu, Leipzigu, Rostocku, Parizu, Oxfordu, Lancasteru, Trstu, Budimpešti, Ljubljani te na američkim sveučilištima Rice, Berkeley, Stanford, Santa Barbara, University of California at Los Angeles (UCLA), Seattle, Madison, Yale, Columbia. Od 1967. do 1973. bila je predsjednica Povijesnog društva Hrvatske. Dobitnica je Nagrade »Božidar Adžija« 1962. i 1969, Nagrade Vjesnika 1986, Nagrade »J. J. Strossmayer« 1992, austrijske Nagrade »Anton Gindely« za knjigu Počeci moderne Hrvatske, koja je tada prvi put dodijeljena knjizi na nenjemačkom jeziku. God. 1992. dodijeljen joj je odlukom predsjednika Republike Austrije Red za znanost i umjetnost I. razreda, 1998. odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu zvanje professor emeritus i 1999. Spomen-medalja Josef Hlávka Češke akademije znanosti.