HRASNICA, Halid-beg

HRASNICA, Halid-beg, političar (Sarajevo, 25. V. 1874 — Sarajevo, 25. XI. 1942). Nakon školovanja u Sarajevu, studirao pravo u Beču, gdje je 1898. stekao doktorat. U Sarajevu je 1895. otvorio odvjetničku pisarnicu, 1898. stupio u državnu sudsku službu u kojoj je ostao do 1905. kada je otvorio odvjetničku kancelariju. Na dopunskim izborima 1911. izabran je za saborskog zastupnika u veleposjedničkoj kuriji. Tada je bio u najužem vodstvu Muslimanske samostalne stranke i protivio se njezinu ujedinjenju s Muslimanskom narodnom organizacijom, o čemu se pregovaralo u prvoj pol. 1911. U prosincu 1913. izabran je za sarajevskoga gradskog zastupnika. Za I. svjetskog rata službovao je u Kragujevcu kao vojni sudac. Potkraj rata politički je vrlo aktivan. Bivšem premijeru Istvánu Tiszi za njegova posjeta Sarajevu 18. IX. 1918. izjavljuje s M. Spahom da je za rješenje državnopravnog položaja BiH u sastavu jugoslavenske države. U ime bivšega Bosanskog sabora određen je za zastupnika i naknadno kooptiran u NV SHS za područje BiH potkraj listopada 1918. te je kao jedan od muslimanskih predstavnika ušao u Središnji odbor NV SHS i postao jednim od dvojice potpredsjednika NV SHS za BiH. Bio članom bosanske delegacije Vijeća koja je u Beogradu 1. XII. 1918. prihvatila ujedinjenje Države SHS s Kraljevinom Srbijom u zajedničku državu. Od 1918. bio je zastupnikom grada Sarajeva. NV SHS za BiH delegiralo ga je 1919. u Privremeno narodno predstavništvo SHS u kome je ostao do 1921. kada je izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini; biran je još 1923, 1925. i 1927. U siječnju 1924. nazočan je s M. Spahom sastanku S. Radića i A. Korošca u Beču. Kratko je bio ministar pravde u vladi Ljube Davidovića 1924. God. 1924. bio je potpredsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije, 1925. i 1927. biran je za predsjednika njezina Poslaničkoga kluba te u Izvršni odbor Bloka narodnog sporazuma. Kao oporbeni političar surađuje 1927. na regionalnoj osnovi s HSS, jer »Muslimani i radićevci imadu u svim oblasnim skupštinama u BiH većinu«, te radi na stvaranju Narodnoga seljačkoga kluba. Nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića 6. I. 1929. posvetio se, uz M. Spahu, stranačkom radu, a 1935. pri ulasku muslimanskih predstavnika u vladu postao je senatorom. Tijekom više godina bio je predsjednik Narodne skupštine, stalan član Muslimanske organizacije, predsjednik Muslimanskoga kluba. God. 1942. teško je obolio, a nekoliko dana pred smrt imenovan je opunomoćenim ministrom NDH. — God. 1900. pristupio HPD »Trebević«, a 1908. ispričao je austrijskom političaru J. M. Baernreitheru, za njegova putovanja kroz Bosnu, da posjeduje obiteljske isprave koje potječu iz vremena prije nego što je obitelj prešla na islam. Kao zastupnik izabran 1923. i 1927. izjašnjavao se Hrvatom.