GRUJIĆ, Miroslav

GRUJIĆ, Miroslav, kirurg (Karlovac, 21. IX. 1906 — Zagreb, 15. II. 1981). Gimnaziju završio 1925. u Karlovcu, a studij medicine u Nancyju. Još kao student počeo se baviti znanstvenim radom u Histološkom institutu gdje je i diplomirao 1931. disertacijom Contribution à l’histologie de le glande de Loewenthal. Neko je vrijeme proveo na klinikama u Strasbourgu (u kirurga R. Lerichea), Nancyju i Parizu, potom se vraća u Karlovac i 1932–35. radi na kirurškom odjelu Gradske bolnice. God. 1935–41. specijalizirao je kirurgiju u Zakladnoj bolnici na Svetom Duhu u Zagrebu te je do 1945. bio asistent na kirurškom odjelu u začetnikâ naše traumatologije V. Florschütza i J. Benčevića. U svibnju 1945. mobiliziran je u JNA kao načelnik VI. kirurškog odjela Vojno-bolničkog centra u Osijeku, 1946–49. u Zagrebu je glavni kirurg Bolnice za reparatornu kirurgiju II. armije i potom voditelj vojnocivilnoga Traumatološkog centra. God. 1949. temom o prepseudoartrozi habilitirao se za docenta ratne kirurgije na zagrebačkome Medicinskom fakultetu, pri kojem je 1960. bio izabran za honorarnoga izvanrednoga i 1965. za honorarnoga redovitog profesora. Nakon demobilizacije, od 1951. do umirovljenja 1974. ravnatelj je Traumatološke bolnice u Zagrebu, organiziravši je kao vodeću ustanovu takve vrste u nas te osnovavši specijalizirane odjele za športske ozljede, za opekline, za ozljede šake i dr. Zaslužan je za osnivanje rehabilitacijskog centra u Stubičkim Toplicama. — Pored kirurgije bavio se organizacijom traumatološke službe, rehabilitacijom ozlijeđenih u smislu funkcionalnog liječenja, posebice politraumom. Prvi je u nas uveo taj pojam i dao originalnu definiciju, dokazujući da politrauma nije zbroj više ozljeda nego opće stanje ozlijeđenog organizma te se zauzimao za načelo ekipnog rada u obradi bolesnika. Uveo je nekoliko suvremenih operacijskih metoda za liječenje prijeloma kostiju. Napose se bavio prometnim ozljedama i nastojao da se one proglase traumatskom epidemijom našega doba. Radove je objavljivao u časopisima: Comptes rendus des séances de la Société de biologie (Nancy 1929–30, 1932), Liječnički vjesnik (1937–38, 1948–49), Medicinar (1948–49, 1960, 1966–67, 1971), Vojnosanitetski pregled (1948–49, 1959–60, 1964), Acta chirurgica Iugoslavica (1950, 1956, 1969), Chirurgia maxillofacialis & plastica (1958, 1961), Revue de chirurgie orthopédique (Pariz 1962), Medicinski glasnik (1964, 1966), Annales médicales de Nancy (1966), Hefte zur Unfallheilkunde (Beč 1967), Športno-medicinske objave (Ljubljana 1967, 1972). Sudjelovao u pisanju udžbenika Ratna hirurgija (Beograd 1953). Bio je predsjednik Kirurške sekcije Zbora liječnika Hrvatske, pri kojem je 1961. osnovao Sekciju za traumatologiju i traumatizam. Bio je izvanredni član JAZU (od 1973) i osnivatelj njezina Odbora za traumu.