ARANICKI, Aleksandar

ARANICKI, Aleksandar, pisac, publicist i prevodilac (Zagreb, 19. III 1892 — Zagreb, 8. VII 1977). Sin Svetislava (Slavka), doktora prava i Jele, kćerke ilirskog pjesnika i rodoljuba O. Utješenovića Ostrožinskog. U Zagrebu je polazio osnovnu školu (1898–1902), klasičnu gimnaziju (1902–1910) i Pravni fakultet (1910–1914), na kojem je i doktorirao 1918. Od 1914. do 1918, nalazio se kao artiljerijski natporučnik austrougarske vojske na rusko-poljskoj fronti. Uoči prevrata 1918. sudjelovao je u antiaustrijskoj oficirskoj zavjeri oko predaje vlasti Narodnom vijeću SHS u Zagrebu, a zatim je obavljao dužnost ađutanta Povjerenika za vojne poslove istog Vijeća. God. 1919–1923. bio je generalni sekretar Saveza trgovaca Hrvatske i Slavonije, od 1923–1930. sekretar Udruženja izvoznika Jugoslavije, a 1930–1941. samostalni filmski privrednik, vlasnik dvaju zagrebačkih kinematografa i uvoznik filmova. God. 1941. sklanja se pred progonima sa suprugom Gretom Kraus, prvakinjom drame HNK u Zagrebu, i sinom Aleksandrom u Beograd, gdje je suvlasnik hotela »Moskva« i direktor »Dunav-filma« (1942–1945). Od 1945, kad se vratio u Zagreb, do 1953, kad odlazi u invalidsku mirovinu, radi kao direktor ili komercijalni direktor u nekoliko poduzeća. Bio je predsjednik Saveza kinematografa i filmskih uvoznika Jugoslavije (1935–1941) i potpredsjednik Međunarodnoga filmskog saveza u Parizu (1930–1941). Bio je član Jugoslavenskog udruženja novinara i Društva književnih prevodilaca Hrvatske. — A. je uređivao Filmsku reviju (1924–1941) i Trgovačke novine (1924–1929). Pisao je članke o privrednim pitanjima, bankarstvu i trgovini u publikacijama: Trgovačke novine (1924–1926), Privredna revija (1925), Objave Udruženja trgovaca i industrijalaca (1926), Bankarstvo (1929), Pravda (1935, 1939), Privredni vjesnik (1963). Napise o kazalištu, filmu, kinofikaciji, te novele, objavljivao je u novinama i časopisima: Filmska revija (1924–1941), Der Morgen (1925–1926), Film Kurier (Berlin 1932, 1935, 1936), Novosti (1932, 1933, 1938), Film (1938), Pionir (1946), Izvor (1950). Pseudonim mu je bio Saša Ostrožinski. Za novelu Miša-Pionir dobio je prvu nagradu časopisa Pionir (1946). Dramatizirao je Opštinsko dete, B. Nušića (1951); Dobrog vojnika Švejka, J. Hašeka 1953, napisao libreta za Katarinu Veliku, I. Tijardovića 1960, Aferu u metropoli Lj. Kuntarića 1961, Džentlemena lopova B. Papandopula 1974. Prevodio je dramske tekstove i libreta s njemačkog, poljskog i francuskog (J. Offenbach, Lijepa Jelena; F. Heller i B. Engler, Skandal u Parizu; F. Douglas, Nikad nije prekasno; H. Gressieker, Henrik VIII i njegovih šest žena; J. Popplewell, Pošteni lopovi; P. Kreuder, Lady iz Pariza; M. Camoletti, Stjuardese; I. Hofstetter, Ruleta srca; H. Rome, Fanny).