Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

HRŽIĆ (Heržić, Heršić; Hersich, Hersych, Herzich), plemićka obitelj podrijetlom iz Brinja. Dijelila se na dvije grane s pridjevcima Topuski i Jakupski. Prema literaturi, rodoslovlje bi im započinjalo potkraj XIV. st. s Andrijom, no nedvojbeni pripadnici obitelji u objavljenim se dokumentima pronalaze od druge pol. XVI. st. Plemićki list i grbovnica podijeljeni su 16. X. 1569. Stanislavu, Ivanu i Pavlu (Hersych de Thopuszka; proglašeno na Hrvatskom saboru 1588). Hržići su se raselili u okolicu Samobora, Štajersku i Koprivnicu. Topuski potječu od Stanislava. Ivan se spominje u dokumentima iz XVI. st. kao vlasnik posjeda u županijama Zagrebačkoj, Varaždinskoj i Križevačkoj 1577, 1596. i 1598. U matičnim knjigama lipničke župe zabilježeni su 1667, 1669, 1672. i 1675–76. Ivo i žena mu Ana. U drugoj pol. XVII. st. javlja se i Andrija (umro najkasnije 1701), a potkraj stoljeća spominje se Suzana udana Branjug, majka zagrebačkog biskupa J. Branjuga. Šimun (Šime, Simo, Simon, Simeon) bio je pisar Banskog vijeća 1849–50. te od 1860. član Društva za povjesnicu jugoslavensku. U literaturi se spominje i kao vijećnik Banskog stola, a 1894. podijeljena mu je obnova plemstva i grba s pridjevkom Topuski. Vjerojatno je isti sa Šimunom, studentom na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji znanosti 1846. i autorom nekoliko pjesama u Danici horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj (1847–48) te u zabavniku Leptir (1862) i karlovačkim tiskovinama Glasonoša (1861–62) i Prorok (1863). Njegova je kći bila pjevačica → MILENA. Nećak mu, vinogradarski i voćarski stručnjak → MILAN bio je oženjen nećakinjom M. Bogovića Eugenijom Mednyanszky, koja je Hržićima u posjed donijela palaču Zrinski na zagrebačkom Gornjem gradu. Njihovi su sinovi bili pravnik Vladimir (1892–1967) i pjevač → DRAGO. Kći prvoga bila je keramičarka → MILANA HRŽIĆ-BALIĆ. — U dijelu obitelji s pridjevkom Jakupski,koji se o. 1700. naselio u Varaždinskom generalatu, istaknuo se Matija, 1788. zabilježen kao satnik u Senju i potom kao kapetan Đurđevačke graničarske pukovnije. Zbog ratnih zasluga 1791. podijeljeno mu je austrijsko plemstvo. Njegov je sin bio ljekarnik Stjepan, a unuk odvjetnik Miroslav (Friderik, Fridrik; 1821–1882). Potonji se rodio i završio gimnaziju u Varaždinu, u Zagrebu završio studij prava i 1844. položio odvjetnički ispit. Bio je sudionik hrvatskoga narodnog preporoda (kao ilirac 1843. ranjen u sukobu s turopoljskim plemićima). Po završetku studija otvorio je odvjetničku pisarnicu u Koprivnici, kamo se obitelj u međuvremenu preselila. God. 1846. izabran je za prisežnika sudbenog stola Križevačke županije, a 1847. imenovan velikim sucem. Sudjelovao je u osnivanju koprivničke narodne čitaonice (kasina) 1846, kao i u pripremanju prvih kazališnih predstava na hrvatskom jeziku; u jednoj od njih (Engleska roba) 1847. nastupio i kao glumac. U Čakovcu je živio i radio 1850-ih, a nakon pada Bachova apsolutizma vratio se u Koprivnicu, odakle je 1861. bez uspjeha pokušao ući u Hrvatski sabor. Ondje je ponovno vodio odvjetničku kancelariju 1863–65, a od kraja 1860-ih u Varaždinu. Jakupskima je pripadao i Marijan (1874–1939). Sin ljekarnika, gimnaziju je polazio u Zagrebu i Bjelovaru te završio trgovačku školu. Bavio se ljekarništvom, a nakon što je prodao naslijeđenu tvornicu octa u Virju, 1906. odlazi za aktuara na biskupsko vlastelinstvo u Đakovu. Zaslužan je za razvoj vatrogastva: 1922. predsjednik je vatrogasnog društva u Đakovu, 1931. Zajednice vatrogasnih društava Savske banovine i Vatrogasnog saveza Jugoslavije te tajnik Međunarodnoga vatrogasnog saveza u Parizu. Potkraj 1930-ih preselio se u Samobor, gdje je 1939. bio izabran za predsjednika vatrogasnog društva. Pisao je u Vatrogasnom vjesniku 1931–32. Iz te je obiteljske grane bila i zagrebačka učiteljica i vezilja Miroslava (rođ. 1866) te glumica → VERA HRŽIĆ-NIKOLIĆ. Miroslava je izvezla brojne zastave Hrvatskog sokola (ističe se ona čakovečkog društva u Hrvatskom povijesnom muzeju) i mnogih pjevačkih društava, a zbog svog je umjetničkog rada 1941. dobila počasnu mirovinu. Budući da je obitelj Hržić Jakupski ostala bez muškog nasljednika, Miroslava je plemstvo prenijela na nećaka A. E. Brlića, koji je predmete i spise povezane s djelatnošću pripadnika obitelji darovao Muzeju grada Koprivnice, gdje se i danas nalaze. Potomaka Topuskih ima i danas.

LIT: Obitelj. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 71, 224. — E. Laszowski: Rodoslovni podaci o plemićkim porodicama župe lipničke u XVII. vijeku. Vitezović, 1(1904) 4, str. 59–61. — V. A. Duišin: Zbornik plemstva, 1. Zagreb 1938. — L. Dobronić: Zagrebački Kaptol i Gornji grad nekad i danas. Zagreb 1982, 166. — D. Jalšić: Portreti koprivničkih građana iz fundusa Muzeja grada Koprivnice, Galerije Koprivnice, Zbirke Dr. Malančec (katalog izložbe). Koprivnica 1996, 2–5. — Ivan. — J. Adamček i I. Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976. — A. Gulin: Povijest obitelji Rattkay. Zagreb 1995. — Andrija (1701). — Zaključci Hrvatskog sabora, 2. Zagreb 1958. — Suzana. — B. A. Krčelić: Annuae ili Historija 1748–1767. Zagreb 1952. — Šimun. — D. Lončar: Iz literarne zapuščine dr. Janka Sernca. Veda (Gorica), 4(1914) 3, str. 274. — Š. Jurić: Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971, 318. — A. Szabo: Središnje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860–1873, 2. Zagreb 1988, 38, 88. — T. Markus: Korespondencija bana Jelačića i Banskoga vijeća 1848–1850. Zagreb 1998. — Matija. — A. Buczynski: Gradovi Vojne krajine, 1. Zagreb 1997. — Miroslav. — R. Horvat: Poviest slobodnog i kraljevskog grada Koprivnice. Zagreb 1943, 250, 277. — Z. Vargović: Život Koprivnice pred jedno stoljeće. Zbornik Muzeja grada Koprivnice, 2(1947) 2(5), str. 73, 74. — Marijan. — B. I.: Jedna 25-godišnjica. Narodna obrana, 12(8)(1931) 5, str. 3 — S. A: 25-godišnjica javnoga djelovanja Marijana pl. Heržića u Đakovu. Vjesnik za prosvjetu i upravu, 2(41)(1931) 6/7, str. 47. — M. Seletković: Našem vodji. Vatrogasni vjesnik, 37(1932) 1, str. 1–3. — (Nekrolozi): Samoborski list, 36(1939) 4, str. 2; Vatrogasni vjesnik, 44(1939) 2/3, str. 57. — Miroslava. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 7. Zagreb 1911. — I. Lendić: Sudbina pojedinaca. Hrvatski narod, 3(1941) 180, str. 7. — J. Borošak-Marijanović: Zastave kroz stoljeća. Zagreb 1996.
 
Iva Mandušić (2002)