HÜHN, Kurt

HÜHN, Kurt, oftalmolog (Zagreb, 24. XI. 1875 — Rijeka, 9. III. 1963). Sin je litografa Juliusa. Maturirao na realnoj gimnaziji u Zagrebu 1894, studij medicine završio u Beču 1900. Od te godine radi u zagrebačkoj Bolnici milosrdnih sestara kao hospitant te aspirant. Od 1903. sekundarni je liječnik u njezinu Očnom odjelu, a nakon usavršavanja u oftalmologiji u Beču, od 1904. do umirovljenja 1940. primarijus je i predstojnik tog odjela. Također je 1935–45. ravnatelj bolnice. Za I. svjetskog rata njegov je odjel s 400 kreveta bio najveći očni odjel u našim krajevima. God. 1919. na Karlovu sveučilištu u Pragu habilitirao se za privatnog docenta radom o vlastitim iskustvima u etiologiji i liječenju trahoma. Iako je postao jedini habilitirani liječnik u Hrvatskoj, nije bio izabran za nastavnika novootvorenoga zagrebačkog Medicinskog fakulteta. God. 1923–30. kao predsjednik Liječničke komore za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje u stalnom je sukobu s Ministarstvom narodnog zdravlja u Beogradu zbog osude političkih progona liječnika. Od 1923. je delegat Zbora liječnika Hrvatske u Jugoslovenskom lekarskom društvu te dopredsjednik do 1931. kada daje ostavku nakon uzaludna nastojanja da u njegovoj upravi podjednako budu zastupljena nacionalna liječnička društva. Od 1937. do 1945. bio je predsjednik Oftalmološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske (odnosno od 1939. Hrvatskoga oftalmološkog društva). Za II. svjetskog rata preuzeo je dužnost predsjednika Hrvatskoga crvenoga križa. Nakon rata preselio se u Sušak, gdje je još neko vrijeme obavljao privatnu praksu. — Bio je jedan od pionira rendgenoterapije u nas. Već 1902. samo godinu dana nakon što je Bolnica milosrdnih sestara prva u Zagrebu nabavila rendgenski aparat, pokušao je terapiju zračenjem. Inicijator je 1907. trahomskih tečajeva za liječnike, koji su 1914. prerasli u dvotjedne poslijediplomske tečajeve iz praktične medicine. Napose se bavio trahomom i oftalmoblenorejom, najraširenijim očnim problemima naše nacionalne patologije, uvevši liječenje tih bolesti vrućicom izazvanom injekcijama mlijeka. Bavio se također očnom tuberkulozom, profilaksom i higijenom očnih bolesti te zdravstvenim prosvjećivanjem na području okulistike. Promicao je hrvatsko oftalmološko nazivlje. Radove je objavljivao u Liječničkom vjesniku (1901–02, 1905, 1908–10, 1912–13, 1917–18, 1925–26) te časopisima Život i zdravlje (1917) i Zeitschrift für Augenheilkunde (Berlin 1917). Bio je suurednik Liječničkog koledara za 1906. i 1907. u izdanju Zbora liječnika Hrvatske.