HUML, Gizela

traži dalje ...

HUML, Gizela (Hummel), dramska glumica (Zagreb, 21. IX. 1898 — Zagreb, 13. VIII. 1993). Mađarskoga je podrijetla. Pjevanje učila u Leonije Brückl u Zagrebu, 1919. pjevala u opernome zboru zagrebačkog HNK, potom u epizodnim mezzosopranskim opernim i operetnim ulogama (G. Verdi, Rigoletto, Traviata; P. I. Čajkovski, Pikova dama; J. Strauss, Šišmiš; O. Nedbal, Poljačka krv; S. Albini, Bosonoga plesačica) te nastupala u manjim dramskim ulogama (I. Vojnović, Gospođa sa suncokretom, Smrt majke Jugovića; O. Wilde, Lepeza lady Windermere; J. Kosor, Nepobjediva lađa). Završila trogodišnju Glumačku školu 1923, postala stalnom članicom zagrebačke Drame 1924; umirovljena 1961. Uspješna u interpretacijama mlađih ženskih likova iz salonskog ambijenta u konverzacijskim dramama i komedijama. Bila je Sorel i Sibyl (N. Coward, Weekend i Intimnosti), Alexandra (E. Knoblauch, Faun), Grofica (E. Scribe i E. Legouvé, Borba gospođa), Madeleine (P. Géraldy i R. Spitzer, Osvajač žena), Ethel (J. H. Manners, Peg, srce moje!), Ana (J. Bókay, Njegova žena). Zapažene kreacije postignula je u Molièreovim komedijama Umišljeni bolesnik i Škrtac; tumačila je ulogu Laure u Fotezovoj preradbi Držićeva Dunda Maroja, Emilije u Otelu, Titanije u Snu ljetne noći i Pauline u Zimskoj priči W. Shakespearea te Vasilise u drami Na dnu M. Gorkog. U zreloj dobi pronalazi nove izražajne mogućnosti u grotesknoj komici suvremenoga dramskog repertoara domaćih i stranih autora. Istaknula se kao Serafina (G. K. Bulgakov, Novi dom), Hekuba (J. Giraudoux, Trojanskog rata neće biti), Majka (J. Anouilh, Poziv u dvorac), Mary (Lillian Hellman, Jesenji vrt), Dora i Jasna (M. Feldman, Profesor Žič i Iz mraka), Blanka (K. Mesarić, I u našem gradu). Tridesetu obljetnicu rada na pozornici HNK obilježila 1954. ulogom Klare Grubarove u dramatizaciji Šenoina romana Zlatarovo zlato. Nastupala je i u Dječjem carstvu T. Strozzija, koji je uz I. Raića znatno pridonio oblikovanju njezina glumačkog umijeća. Okušala se i na filmu (Dvorovi u samoći T. Strozzija, 1925; Lisinski O. Miletića, 1944; Ponedjeljak ili utorak V. Mimice, 1966). Svojom pojavom, dikcijom te studioznim pristupom pridonijela je razvitku hrvatskoga glumišta u razdoblju između dvaju svjetskih ratova.

LIT.: I. Šrepel (Sanjić): Hartley Manners, Peg, srce moje! Novosti, 21(1927) 8. VI, str. 7. — B. Mašić (B. M.): Osvajač žena. Ibid., 27(1933) 11. IV, str. 8. — V. Kovačić: Vasilisa Gizele Huml. Hrvatski dnevnik, 1(1936) 30. XII, str. 15. — J. Horvat (jh.): Novi dom. Jutarnji list, 26(1937) 17. XII, str. 10. — I. Hergešić (H.): Scribe – Legouvé, Borba gospođa. Obzor, 80(1940) 11. I, str. 2. — J. Horvat (jh): Borba gospođa. Jutarnji list, 29(1940) 12. I, str. 14. — H. Wolf: I u našem gradu. Hrvatski narod, 4(1942) 24. XI, str. 2. — S. Batušić: Razvojni put Gizele Huml. Kazališne vijesti, 5(1954) 2, str. 3–5. — ..(ic.): Umjetnički rad Gizele Huml. Ibid., str. 11–12. — B. Pavić-Fajdić: Susret u predvečerje. Vjesnik, 15(1954) 30. IX, str. 4. — M. Petravić: »Ja sam za ‘teatar glumca’…« Marulić, 19(1986) 1, str. 19–28. — (Nekrolozi): A. Bogner-Šaban (A. B. Š.), Glasilo Hrvatskog društva dramskih umjetnika, 1993, 8/9, str. 26. — (k. r.), Vjesnik, 54(1993) 17. VIII, str. 12. — A. Bogner-Šaban: Tragom lutke i pričala. Zagreb 1994.
 
Željka Čavka (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

HUML, Gizela. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/8164>.