Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

JELAČIĆ, Franjo, podmaršal (Petrinja, 21. IV. 1746 — Szála Apáthy, 4. II. 1810). God. 1763. stupio u 1. bansku graničarsku pješačku pukovniju, 1772. imenovan satnikom, 1783. bojnikom i 1789. potpukovnikom. Sudjelovao u Ratu za bavarsku baštinu 1778–79. i u austro-turskom ratu 1788–90. God. 1789. vodio ratnu ekspediciju kraj Bužima i pomagao pri opsadi Cetina, a u svibnju 1790. prodro u Tursku Hrvatsku i istaknuo se u obrani čardaka Ljubine. U rujnu 1791. prešao u Ogulinsku graničarsku pješačku pukovniju, a 1793–99. borio se u francuskim ratovima. God. 1793. poslan je u Belgiju kao zapovjednik novoustrojenoga Korpusa hrvatsko-slavonskih oštrostrijelaca. U svibnju 1794. imenovan pukovnikom Slunjske graničarske pješačke pukovnije. Za ratovanja na Rajni 1795. istaknuo se u bitkama kraj Wüllena, Templeuvea i Meissenheima, 1796. kraj Sankt Wendela, Würzburga i Aschaffenburga, te je preko reda u veljači 1797. imenovan general-bojnikom i kao brigadir poslan u Italiju. Zbog poraza koji mu je nanio francuski general André Masséna nije se uspio spojiti s ruskom vojskom maršala Aleksandra Suvorova. U obrani Feldkircha 22. i 23. III. 1797. odbio je napadaje brojnije francuske vojske generalâ Nicolasa Charlesa Oudinota i Masséne te ih prisilio na povlačenje preko rijeka Ill i Rajne, zbog čega je odlikovan Viteškim križem Reda Marije Terezije. To odlikovanje dalo mu je pravo da zatraži naslov baruna, koji mu je 1808. dodijelio car Franjo I. Nakon sklapanja mira u listopadu 1800. imenovan je podmaršalom i zapovjednikom divizije u Petrovaradinu, potom u Karlovcu. God. 1802. postao je pukovnikom vlasnikom 62. linijske pješačke pukovnije. Za napoleonskih ratova 1805. samostalnim je korpusom štitio lijevi bok vojske generala Karla Macka. Zbog navodno nejasnih zapovijedi i neuspješnoga povlačenja morao se 14. XI. predati. Budući da je stoga umirovljen, nastanio se u Kurilovcu i tri godine vodio parnicu odbijajući primati mirovinu; dokazavši nedužnost, 1808. rehabilitiran je i reaktiviran. God. 1809. kao zapovjednik divizije zaposjeo je Salzburg, sukobio se s talijanskim potkraljem Eugèneom Beauharnaisom kraj Sankt Michaela i spojio se s vojskom nadvojvode Ivana kraj Graza, a 1810. na carevu zapovijed raspustio je prekosavske graničarske pukovnije koje su prešle u francusku službu. U Zbirci rijetkosti NSK (R 4571) čuva se njegov Ratni dnevnik (2. XII. 1798 — 30. VII. 1800) s prilozima, pisan njemačkim jezikom.

LIT.: XIV. naredbena knjiga. Il Regio Dalmata, 4(1809) 27, str. 198–200. — Szenen aus der Geschichte des k. k. Grenz-Scharfschützenkorps 1793–1795, Nach dem Tagebuche des Kommandanten Oberstlieutenants Franz von Jellachich. Österreichische Militärische Zeitschrift (Wien), 4(1844) str. 278–311. — J. Hirtenfeld: Der Militär-Maria-Theresien-Orden und seine Mitglieder, 1. Wien 1857, 530–533. — C. Wurzbach: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich, 10. Wien 1863, 136–140. — Die Vertheidigung der verschanzten Stellung bei Feldkirch, am 22. und 23. März 1799 durch den k. k. General-Major Franz Freiherrn von Jellačić. Österreichische Militärische Zeitschrift (Wien), 1(1872) str. 105–112. — I. Tomičić: Rod Jelačića. Obzor, 42(1901) 166, str. 2–3. — Isti: Za kralja i dom. Slike, životopisi i crtice 230 hrvatskih generala. Bjelovar 1908, 12. — A. Makanec: Das Freiherrnpatent des FMLs Franz von Jelačić. Morgenblatt, 50(1935) 274, str. 9. — Isti: General Franjo Jelačić. Kako je otac bana Jelačića obranio god. 1799. Feldkirch od Francuza pod Massénom. Obzor, 76(1935) 119, str. 1. — Soldaten mit Leib und Seele. Kroatische Heerführer – Träger des Militär–Maria–Theresiaordens. Deutsche Zeitung in Kroatien, 2(1942) 60, str. 5. — A. Makanec: Auf allen Schlachtfeldern Europas. Der Vater des Banus Jelačić focht siegrich gegen Türken und Franzosen. Ibid., 203, str. 14. — Borac i vojnik. Otac bana Jelačića. Novine, 5(1945) 171, str. 3. — D. Roksandić: Vojna Hrvatska, 1. Zagreb 1988. — J. Neustädter: Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od godine 1848, 1. Zagreb 1994, 214, 218–220.
 
Vladimir Brnardić (2005)