IDRIZOVIĆ, Nusret

IDRIZOVIĆ, Nusret, pjesnik, pripovjedač i esejist (Bijelo Polje, 24. IV. 1930). Maturirao u Zagrebu 1950, slavistiku studirao u Sarajevu i Zagrebu. Bio je nastavnik, korektor u poduzeću Narodna prosvjeta te upravitelj Memorijalnoga muzeja »Vaso Miškin Crni« u Sarajevu; od 1962. do 1990. novinar je, dramaturg i urednik na Radio-Zagrebu (Hrvatski radio). Piše pjesme, pripovijesti, romane, radio-drame i eseje, pretežno o nadgrobnoj umjetnosti srednjovjekovne Bosne te o književnicima BiH. Javio se 1952. u Studentskom listu, zatim surađuje u novinama i časopisima Krugovi (1953), Susreti (Cetinje 1953–55, 1957), Život (1953–56, 1958, 1960, 1963, 1965, 1970), Oslobođenje (1954, 1957–58, 1960–61, 1964, 1967, 1969), Stvaranje (Titograd 1955, 1957–59, 1964–65, 1967, 1969, 1972), Republika (1961, 1963–64, 1966–67, 1969–70, 1972–75), Telegram (1961, 1963–64, 1966, 1968–70, 1972), Vjesnik (1963–64, 1968–69), Kolo (1964–65, 1967, 1970), Forum (1969–73, 1991), Most (1985). U poemi Tišine se odreći ne mogu i pjesmama Zvona i usne obrađuje intimističke motive, a u romanima (I dan… i noć…, Divin) i pripovijetkama (Borkina ljubav) obrađujući tematiku ratnih stradanja i poratnoga života gradi vlastiti sustav simboličnoga i metaforičnoga izražavanja. Roman Ikona bez boga je esejističko-metaforična razradba motiva etičnosti, humanizma i opće ljudske ugroženosti. Potisnuvši klasično fabuliranje, pripovjednu građu organizira analitički; preteže ton ispovijedi i prisjećanja, jezik je metaforičan, katkad arhaičan i blizak pučkomu kazivanju. Esejističke proze (Kolo bosanske škole smrti, Kolo tajnih znakova, Kolo svetog broja) poetske su evokacije života srednjovjekovne Bosne, potaknute pjesničkim i likovnim porukama s kamenih nadgrobnih spomenika, stećaka. Dobro poznavanje antropološke literature i uže znanstvene problematike pridonijelo je analitičkoj sustavnosti i uvjerljivoj interpretaciji te ezoterične građe. Knjiga Hude sudbe književna je obradba svjedočanstava žena silovanih u ratu, a u zbirci eseja Dvostruka avlija tematizira odnos dobra i zla pišući pretežno o stvaralačkim i ljudskim sudbinama bosanskih umjetnika. I. je autor radio-drama izvođenih na Hrvatskom radiju (Obračun, 1968, Apage Satanas, 1989, Dveri svetog broja, 1992). Pisao je scenarije i sinopsise za dokumentarne i igrane filmove te dramatizirao romane domaćih i stranih pisaca za emisiju Radio-roman Radio-Zagreba. Zastupljen je u antologiji Hrvatska kratka priča (Zagreb 1994). Njegova su djela prevedena na albanski, finski, mađarski, makedonski, njemački, rumunjski, slovenski, talijanski i turski. Potpisivao se pseudonimom Nino Sanjin.